BORBA ZA 8. MART !

Prošao je jedan vijek od kada su žene u Evropi prvi put izašle na ulicu da se izbore za svoja osnovna prava. Od tada ta borba ima svoje uspone i padove. Međutim, praksa borbe za prava žena je odavno potvrdila da je tu borbu nemoguće voditi bez istovremene borbe za socijalno oslobođenje, odnosno da borba za oslobođenje žena od patrijarhalnih stega ne može donijete njihovo oslobođenje ukoliko se žene porobe modernim lancima kapitalističkog ropstva.

Danas se na putu ženske emancipacije u svijetu pararelno odigravaju dva procesa. S jedne strane se iz dana u dan šire shavatanja o potrebi sve veće primene prava žena u svakodnevnom političkom i društvenom životu, dok istovremeno jačaju i tendencije da se ženema ponovo uskrate pojedina prava. Prvo se se potvrdjuje sve većim učešćem žena u političkom životu, kao i poboljšanju njihovog položaja u porodici i društvu. Posebno je zapažena sve veća uloga žena u revolucionarnim pokretima, jer one imaju i dodatni motiv da se izbore za promene u društvu koje sa sobom ne nose samo socijalno, već i polno oslobođenje. Drugo se očituje u sve agresivnijem nastupu klerofašizma skoro svih vjerskih institucija koji žene pokušavaju vratiti u ropstvo patrijarhalnog društva, kao i sve agresivnijim nastojanjima kapitalizma da svoju temeljnu krizu prevaljuje preko leđa radničke klase, a gdje su žene prve na udaru - prilikom otpuštanja sa posla, produžetka radnog vremena, smanjenja zarade, uskraćivanja prava materinstva i socijalne skrbi, pojačane seksualne diskriminacije u raznim oblicima i tretiranja žene kao obične profitabilne robe.
Borba da se 8.mart afirmiše kao borbeni Međunarodni dan žena je borba da se nanose udarci religioznom mraku, muškom šovinizmu, malograđankom licemerju i kapitalističkim krvopijama.

NAČELA EKP

I

EKP je udruženje žena koje ima za svoj osnovni cilj emancipaciju žena – klasnu i polnu.

II

Dvostruka obespravljenost žena – klasna i polna predstavlja međusobno uslovljeno jedinstvo. Žene ne mogu ostvariti svoje oslobođenje ukoliko klasno oslobođenje ne obuhvata i polno oslobođenje, odnosno, polno oslobođenje se ne može ostvariti ukoliko se ne izvrši oslobođenje žene od kapitalističkog načina proizvodnje.

III

Patrijarhat, odnosno vladavina muškaraca je i dalje dominanti oblik postojećih društvenog odnosa. Obespravljenost žene u društvu je višestruka: žena kao stroj za rađanje; žena kao seksualni objekt; žena kao predmet radne eksploatacije u porodici i na poslu; žena kao deo društva bez istinske ravnopravnosti s muškarcima u političkom, privrednom i kulturnom životu.

Savremeni kapitalistički način proizvodnje obezbeđuje samo delemičnu emancipaciju žena, a istovremeno nameće ženama nove i u mnogome nehumanije oblike porobljavanja. Žena kao i svaka druga roba na tržištu je suština kapitalističkog načina proizvodnje. Ekspolatacija radne snage u procesu kapitalističke proizvodnje nema granica, dok su žene prve na udaru i snose najveće posledice kriza koje pogađa takvo društvo.

Društvena zajednica koja će se zasnivati na potpunoj ravnopravnosti polova i omogućiti ekonomsko oslobođenje svih članova zajednice istorijski je cilj ljudskog društva i žena kao većeg dela tog društva.

IV

Osnovni ciljevi EKP:

• edukacija žena za shvatanje svog položaja kao subjekta koji je sposoban da se izbori za svoja prava;

• organizovanje žena za praktični rad u borbi za svoje oslobođenje;

VI

Oslobođenje žena je stvar samih žena.