Stav PR – Makedonija na raskršću

  Komunisti su odavno zauzeli jasan stav u vezi makedonskog nacionalnog pitanja i njihovog prava da brane svoju samostalnost i ime. Osuđivan je svaki pokušaj od strane bugarskih, grčkih i srpskih nacionalista da ospore postojanje makedonske nacije. Tako i danas osuđuju sve pokušaje balkanskih režima koji pokušavaju da ostvare svoje sitne šovinističke interese na račun naroda Makedonije, boreći se na strani nekog od imperijalista. 

  Samo pitanje izbora naziva države u kojoj će živeti je pitanje na koje odgovor mogu dati samo njeni građani. 

  Postojeći dogovor koji su postigle vlade Makedonije i Grčke oko imena formalno je u interesu naroda ovih zemalja ali je u suštini donet pod diktatom imperijalista i njihovih trenutnih interesa. Ta diktatura naravno nastavlja da gazi po pravima makedonskih, albanskih i ostalih masa. 

  Potpuno je neprihvatljivo da se koristi nastupajući referendum  kako bi narod Makedonije zvanično priznao okupaciju NATO pakta i EU imperijalista. 

  Podržavamo sve progresivne snage koje se bore za slobodu Makedonije i Grčke a protiv NATO snaga i svih imperijalista. Obaveza je svih i da se razbija mit da se balkanski narodi ne mogu odupreti ovim silama. Jedinstvo naroda Makedonije, Grčke i ostalih naroda na Balkanu ne može se graditi pod prikrivenim šovinizmom, niti pod dikatom imperijalista ili stavljanja pod NATO čizmu. Samo se ujedinjeni i ravnopravni narodi Balkana mogu osloboditi diktature kapitala i imperijalizma. 

  Za jedinstvo balkanskih naroda u otporu imperijalizmu!
  Balkanskim pokretom otpora!

Stav PR – Očuvati mir na Balkanu!

  PR se od svog osnivanja zalagala za mir među jugoslovenskim narodima i poraz nacionalista koji su izazvali rat i strahote našim narodima.

  U sadašnjem istorijskom trenutku nijedan režim balkanskih zemalja, bez obzira na svoj sluganski položaj, nije u stanju da izazove novi rat jer za to nema snage, materijalnih resursa, niti su mase tih zemalja spremne da podrže bilo kakvu ratnu politiku. Međutim, pošto se sve balkanske zemlje nalaze pod svojevrsnim vidom okupacije od strane imperijalista, dominacijom NATO snaga, u dužničkom ropstvu od strane finansijskog multinacionalnog kapitala, što se nastavlja bespoštedna pljačka svake stope tih zemalja, i sama dilema – rat ili mir na tim prostorima – ne zavisi od balkanskih režima. Odgovor je u rukama najkrupnijih imperijalističkih moćnika i njihovih saveza. Oni znaju da paktiraju ali i najčešće da ratuju jedni protiv drugih preko leđa drugih naroda.

  Da li će biti rata na Balkanu?

Nastavi čitanje

Crno-bijelo

  U predvečerje opšteg globalnog sukoba, dok traju ovi trgovinski ratovi među najmoćnijim, njihovi dogovori oko podjele svijeta ali i ubrzano pozicioniranje za buduće sukobe, zainteresovani smo za sudbinu ovih naroda na Balkanu. Zainteresovani, jer smo tu mi, naši najbliži i njihovi životi, naši potomci, naši resursi, prirodne ljepote, kamen, polje, miris… nešto naše što nema cijenu, jer je ljudsko, koje se ne procjenjuje, čiji smisao nije samo imati, nego i biti. Šta će od nas ostati ako svi pobjegnemo i ako se predamo bandi svjetskih lihvara, pljačkaša, zlikovaca koji biju, po cijenu uništenja čovječanstva, svoju poslednju bitku – bitku jedne civilizacije na svom zalasku…

Nastavi čitanje

U susret 3. Kongresu Partije rada

  Pripadnici PR su tokom održavanja internacionalnog kampa u BiH najavili održavanje svog 3. Kongresa. Cilj kongresa i samog kampa je da ojača ideju o Balkanskom pokretu otpora u obespravljenim masama u periodu kada Balkanu ponovo prijete ratovi zbog ciljeva globalnog kapitala i suprotstavaljenih interesa najmoćnijih imperijalističkih zemalja, u periodu kada se zavodi sve žešća diktatura i udruženi pljačkaški poduhvat domaćih slugu i njihovih imperijalističkih menotra nad balkanskim narodima i resursima tih zemalja.

  Partija rada poziva najborbenije djelove naših naroda da se uključe u borbu za mir u suprotstavljanju modernom ropstvu.  Posebno apelujemo da se jedinstveno odupiremo pokušajima novog talasa širenja međunacionalne mržnje koji se sprovodi sa vrha nenarodnih režima. Naš otpor diaktaturi kapitala, šovinizmu i fašizmu mora biti stalan i na sve višem nivou.

Balkanskim pokretom otpora!
Balkan balkanskim narodima!

Revolucija žena

  1. Patrijarhalni poredak kapitala
  Nećemo zalaziti u istorijsku pozadinu ove teme. Priča je već poznata. Ropstvo žena je počelo pojavom privatne svojine i u svakom obliku klasnog društva spojilo se sa odgovarajućim društvenim oblikom, materijalizirajući se u institucijama odgovarajuće vladajuće klase, što traje i danas…
U kapitalizmu, za razliku od prethodnih klasnih društava, konačno su se pojavile sledeće veze između društvenih rodnih uloga, patrijarhata i borbe za oslobođenje žena:

  1) U kapitalizmu, proizvodnja je uključila čitavo društvo, i bez izuzetka, sve društvene veze između različitih klasa i slojeva su izgrađene prema toj društvenoj skali. To, takođe, znači da muškarci imaju na raspolaganju moć u kapitalističkom poretku nad radom i telom žena, bez obzira na njihovu klasnu i društvenu pripadnost. Pored uloge muškarca, koja je institucionalizovana na osnovima buržoaske porodice, žene su u kapitalizmu roba: radnice jednako kao i seksualni objekti. Samo, pošto je žena potisnuta u ulogu domaćice, njeno telo postaje roba i kapitalni investicioni prostor, uopšte. Ne samo telo ove određene kategorije žena iz te klase, već je žensko telo postalo oblast kapitalnih investicija. Muški pol suzbija ženski pol na društvenoj lestvici. Drugim rečima, svi muškarci ugrožavaju sve žene. To što se ovaj odnos ugnjetavača i ugnjetenih među polovima u potpunosti ostvaruje na društveno prihvatljiv način, ne znači da potlačeni muškarci, koji su eksploatisani od strane kapitalističkog poretka, nisu ili ne mogu biti deo patrijarhalnog uređenja, i da žene koje pripadaju vladajućoj klasi u kapitalističkom poretku nisu seksualno ugrožene.

Nastavi čitanje

Buđenje klasne svijesti

  Protesti koji sve ćešće izbijaju, prije svega, u Srbiji, Hrvatskoj i BiH su pokazatelji da se počinju dešavati promjene u ponašanju obespravljenih masa. Da su stasale neke nove generacije koje su „navidane“ na drugi način od onih od prije par decenija. Kao osnovno i najvažnije je da je kod tih masa opijenost nacionalističkom mržnjom negdje potisnuta, a negdje čak i prevaziđena. Na toj nacionalističkoj osnovi je skoro nemoguće mobilisati mase za neke nove tuče, ratove, zločine i pljačku. Taj novi „internacionalizam“ kod masa je uvjetovan ne samo pogubnim iskustvom proteklog vremena, nego i ograničenim mogućnostima kompradorske vlasti u tim zemljama da vode agresivnu ekspanzionističku politiku, jer se nalaze u stanju polukolonijalnog satusa, bolje reći protektorata sa jačanjem elemenata klasične okupacije.

Nastavi čitanje

Stav PR – Kako dalje?

  U trenucima pred „velikim obračunom“  na globalnom nivou  postavlja se pitanje kako u toj situaciji da se ponašaju ovi „mali“ – mali narodi, mali pokreti, male organizacije i grupe. Izvjesno je da je njihov osnovni cilj kako preživjeti taj opšti sukob i sačuvati svoju samobitnost, teritoriju, strukturu, bilo šta po čemu su oni poseban subjektivitet .

  PR ponovo ističe svoj osnovni politički stav i cilj – formiranje Balkanskog pokreta otpora. Pokreta koji će svojim idejama i ciljevima nadilaziti svu ograničenost i sadašnje podjele među balkanskim narodima, a istovremeno u sebi sadržati i tu potenciju budućeg – prije svega klasnog oslobođenja i uništenja imperijalističke zavisnosti i ropstva, kao i diktature kapitala koja se sprovodi pomoću postojećih marionetskih režima.

  PR ponovo poziva sve grupe i pojedince da daju doprinos širenju ove ideje i jačanju samog pokreta, bez obzira na sve razlike u pojedinim shvatanjima. Čak i kada se biju najsitnije klasne bitke, ili bitke protiv patrijarhata, i sve ostale bitke protiv prevaziđenog svijeta, mora da postoji ta „opšta vodilja“ – oslobađanje balkanskih naroda kao dio opšteg procesa oslobađanja čovječanstva.

  PR je svjesna da svaki pokret koji teži da izvrši klasno i svako drugo oslobođenje mora biti organizovana sila spremna da pobijedi protivnika. Sila oslonjena na najširu podršku obespravljenih masa. I sila koja je spremna da se suprotstavi klasnom protivniku – domaćem i globalnom. Borbom – krvavom i beskrvnom.

Balkanskim pokretom otpora!

Veliki i mali

  Savladati rasprostiranje ropskog mentaliteta pojedinaca, grupa, klase, naroda je vjerovatno najteži posao za sve one koji hoće da se bave “velikom politikom” u nastojanju da ostvare neke pobjede protiv onih koji vladaju na bilo kom nivou. Sve to u ime nekih viših ciljeva, pravde, slobode ili jednostavno da bi čovjek lakše disao i bio sa sobom u skladu. No, da bi se uhvatilo u koštac sa tom “gubom u torini” tj.  zarazom koja se opasno širi i po ovim balkanskim prostorima, mora se naći uzrok toj pojavi koja danas postaje opšte mjesto u ponašanju – da se skoro ne osvrćemo na to, niti imamo kritički odnos, a i ne trudimo se da tu nešto promijenimo, smatrajući da nema smisla, da je sve uzalud. Otkud to da ne smijemo ljudima reći ono što mislimo, da se ne smijemo organizovati i pobuniti na radnom mjestu, na fakultetu, da ne smijemo ustati protiv onih koji nas svakodnevno ponižavaju i gaze, i da tako lako pristajemo da nam pljačkaju zemlju, da pristajemo nositi “sramotnoga ropstva lance”, bez svijesti i ikakvog osjećaja o njihovoj težini. Ko nas je to dresirao za te nove kaveze, na takvo ponašanje? Koja nas je to slabost i neljudskost savladala?

Nastavi čitanje

Po vrhovima sindikata govnavom motkom!

  Sve je već rečeno o radništvu na ovim prostorima – da se ono nije nikada formiralo kao proletarijat sposobno da odlučno brani svoje klasne interese, da je dozvolilo da im se prvo partijsko-birokratska vrhuška nametne u drugoj polovini dvadesetog vijeka, a onda da im ti isti „partijaši“, umjesto priča o socijalizmu i boljem društvu, nametnu nacionalizam, mržnju, rat, zločine i još veću bijedu; da su im isti ti partijaši i novopečeni kapitalisti oteli fabrike, koje su bar formalno bile njihove i istjerali ih na ulice ili stavile u ponižavajući ropski položaj. Potpuno razbijena, dezorjentisana i samo sa segmentima klasne svijesti ispoljenim u pojedniim situacijama, neorganizovano i stihijski, ta radnička klasa više ne predstavlja skoro nikakvu trenutnu prijetnju za postojeće režime. Čak se niko i ne osvrće na njihove pojedinačne proteste. Ako se i dese, mafija na vlasti pozove korumpirane vrhove sindikata, malo se puste neka obećanja ili priprijeti silom. U privatnim fabrikama multinacionale, i u uslovima strahovite diktature, radnici ni ne pomišljaju da imaju pravo da pruže bilo kakav oblik otpora, čak ni u odbranu ljudskosti a ne radničkih prava.

Nastavi čitanje

Sutjeska i Afrin

 

  Da li se može uopšte praviti paralela između Bitke na Sutjesci i Bitke za Afrin? Prije svega zbog vremenske distance, drugih okolnosti i tako redom. Zatim, da li je pravljenje te paralele samo pokušaj jedne nategnute konstrukcije? Mi smatramo da nije i da ima niz zajedničkih tačaka u ovim bitkama, prije svega značajnih za analizu daljeg razvoja revolcuionarnog pokreta u novim okolnostima.

  Prije svega, treba poći od osnovne pretpostavke da su i jugoslovenski partizanski i kurdski partizanski nacionalno – oslobodilački pokreti. Drugo, što i jedan i drugi pokret sadrže tu klicu  izgradnje novih društvenih odnosa i „prevazilaženje starog“. Jugoslovenski partizanski pokret, jer se izdiže iznad nacionalnih suprotnosti i mržnje i nudi oslobođenje, prije svega seljaštvu, radništvu i ženama. Kurdski pokret, što se uzdiže iznad nacionalnih i vjerskih podjela i bori se za neke nove odnose u tom vrtlogu imperijalističkih protivjrečnosti, gdje bi, pored nacionalnog oslobođenja i nuđenja ravnopravnosti svim narodima, posebno mjesto zauzele klice ženske revolucije koja ima globalne pretenzije.

  No, da se vratimo na Sutjesku i Afrin i pokušamo objasniti to zajedničko.

Nastavi čitanje