Sve pripreme za otpočinjanje imperijalističkog rata su u završnoj fazi. Na jednoj strani je zapadni imperijalizam koji predvode SAD, na drugoj strani su ruski i kineski imperijalisti sa svojim saveznicima. No, nisu isključeni dogovori i tajno paktiranje među imperijalistima u poslednjim trenucima pred sukob, kao što je to bilo i pred Drugi svjetski rat. Danas su imperijalisti otišli korak dalje od prethodnog perioda, iako suprotstavljeni, oni ratuju jedni pored drugih po različitim zemljama, i utrkuju se ko će da proda više svog oružja svim zaraćenim stranama. Ideologija tu nije uopšte bitna, niti su imperijalisti “gadljivi” na najreakcionarnije pokrete. Kakvu će formu rat dobiti u narednoj fazi može se samo nagađati, ali da se sukob ne može zaustaviti je evidentno.
Dakle, sledi nam veliki, mnogo veći sukob, i samo je pitanje vremena kada će sadašnji sukobi preći u novu fazu.
Kakav stav zauzeti u narastajućem sukobu, jer se radi ne samo o sudbini stotine miliona ljudi, nego možda i čovječanstva.
PR polazi od stava da nijedan revolucionar ne može ostati po strani i zauzeti “neutralnu poziciju”, već poziciju koja otvara perspektivu za pravedniji svijet. I tu se ne radi o snazi tog revolucionarnog subjekta i koliko on uopšte igra ulogu u tim sukobima, već o principijelnoj poziciji koja se mora zauzeti.
Glavna slabost koju je zapadni imperijalizam imao je kako svoju trenutnu prednost u vojnom potencijalu popuniti živom silom na terenu. Tu je NATO uspio da ostvari dva značajna strateška cilja: da se potpuno vojno primakne granicama kontrole ruskog imperijalizma i da dobije kao saveznike nekoliko miliona vojnika protiv ruskog imperijalizma, da ratuje “do poslednjeg Ukrajinca, Poljaka, Moldavca, Estonca…”. Istovremeno, zapadni imperijalisti ultimativno ne dozvoljavaju nijednoj zemlji Evrope da zauzme neutralnu poziciju u budućem sukobu i primoravaju ih da postanu članice NATO. Ruski imperijalisti su značajno podigli moć svog vojnog potencijala i uspjeli su da ostvare strateške ciljeve u Siriji, Ukrajini, ali imaju nekoliko ključnih slabosti – vojni potencijal je na nešto nižem nivou u odnosu na zapadne imperijaliste, ekonomski problemi, manje vojnika u odnosu na NATO i tzv. petu oligarhijsku kolonu u svojim redovima. Tako da budućnost ruskog imperijalizma, i uopšte mogućnost da se sačuva parčanje njene teritorije od dokazanih civilizacijskih lešinara, zavisi umnogome od saveznika koje budu imali, tj. ponašanja u prvom redu Kine, ali i ostalih zemalja. No, tu ne treba zanemariti i pokrete masa po svijetu kada se sukobi među imperijalistima podignu na viši stupanj.
Koje je mjesto i uloga Balkana u budućem imperijalističkom ratu?
Balkan je značajan za zapadni imperijalizam, ne samo da ga NATO stavi pod kontolu i potpuno potisne ruske imperijaliste sa Balkana, nego i zbog regionalnog turskog imperijalizma koji može igrati značajnu ulogu tokom imperijalističkog sukoba najvećih sila. I tu se dolazi do osnovne protivurječnosti, koja ne ide u korist zapadnim imperijalistima. Sve balkanske zemlje, ma kako deklarativno bile za savez sa zapadnim imperijalistima protiv ruskog imperijalizma, suočavaju se sa masama koje nisu spremne da slijede tu politku marionetskih režima u svojim zemljama, pogotovo da ginu za račun zapadnih imperijalista po ruskim prostranstvima. Zato je uloga turskog regionalnog imperijalizma da stavljanjem Balkana pod svoju kontrolu dodatno “pacifizira” svaki otpor zapadnom imperijalizmu u pohodu protiv ruskog imperijalizma i ujedno ojača turske imperijalne interese. Na te ustupke turskom regionalnom imperijalizmu je zapadni imperijalizam sada prinuđen.
Koji je zadatak svih revolucionara na Balkanu?
Prije svega, jasna pozicija protiv svih imperijalista. Znači: zapadnih, ruskih, turskih. Ta pozicija je u prvom trenutku ubedljivo najslabija, jer će mase, što milom, što silom, biti stavljene u položaj da dodatno služe zapadne, ruske ili turske imperijaliste, misleći da se istorijsko klatno ipak neće spustiti na njihove vratove. Iako savremeni ratovi iziskuju visoku tehnologiju i manju upotrebu žive sile u direktnim sukobima, ona je neophodna da bi se održao nametnuti poredak, a što opet olakšava manevarski položaj oslobodilačkim pokretima. I mi učimo baš iz te istorije borbi oslobodilačkih pokreta, kako iz prošlosti tako i iz sadašnje njihove sve intenzivnije borbe po svijetu. Znamo da je to pozicija koja jedina otvara perspektivu, ne samo balkanskim narodima, nego pomaže jačanju protivurječnosti među samim imperijalistima. Upravo ta pozicija dodatno otežava njihovu porobljivačku politiku. Svaki glas na Balkanu u prilogu stvaranja Balkanskog pokreta otpora dodatno unosi pometnju u redovima sluga imperijalista, a svaki borac u redovima tog pokreta iziskuje angažovanje na desetine vojnika. Time Balkan može opet postati ona tačka koja suštinski otežava strateške interese svih imperijalista. Neuspjeh zapadnog imperijalizma na glavnom frontu da izvrši parčanje Rusije i uništenje ruskog imperijalizma direktno bi ubrzao lanac socijalnih revolucija širom Zapadne Evrope i SAD i otvorio perspektivu za ponovnu pobunu ruskog i kineskog proletarijata.
To je naša politika. To su naši ciljevi.
Protiv imperijalističkog rata!
Mir među narodima – rat među klasama!
Balkan balkanskim narodima!
Balkanskim pokretom otpora!