Bješe jedna Crna Gora

Print Friendly, PDF & Email

Ako se iko na Balkanu može pohvaliti svojom slobodarskom tradicijom, bez ikakvog istorijskog romantizma, to je svakako mala Crna Gora i njen slobodarski narod. I to ne treba posebno dokazivati.

No, danas su nastupila neka druga vremena, gdje ne treba posebna pamet da bi se dokazalo da je malo šta ostalo od tog patrijarhalnog i etičkog svijeta. To je bila istorijska nužnost i crnogorsko društvo se modernizovalo. Problem je što je ta njegova opšta modernizacija, koja je trebala da bude izraz nastavka tih opštih etičkih vrijednosti, slobodarske tradicije, uz rušenje ropstva žena, i proširivanja opštih individulanih prava i ekonomskog egalitarizma, sa slomom tzv. socijalizma i raspadom Jugoslavije, krenula u nekom drugom pravcu.

Odbrana crnogorske državnosti i nacionalne samobitnosti u proteklim decenijama je bila jedina svijetla tačka. Sve ostalo je teška mrlja i ne treba posebno dokazivati da je taj narod trenutno izgubio svoj slobodarski duh, pristajući na ropstvo, kako od stranih okupatora, tako i od domaćih vlastodržaca, odnosno uske pljačkaške klike.

Da su u Crnoj Gori, kao i ostalim balkanskim zemljama, marionetski režimi koji su sluge imperijalista i svjetskog kapitala je opšte mjesto. Problem je što te mase balkanskih zemalja, pristaju na tu okupaciju i na bestijalnu pljačku vladajuće klike. Što te mase ne pružaju aktivniji otpor. A oni koji pružaju neki otpor su obično poslušnici i plaćenici raznih centara moći ili lokalimperijalista u sprovođenju njihovih interesa.

Sluganstvo tih balkanskih režima nema granica. Tu se unižava svaki oblik suverenosti – od izuzimanja stranih okupacionih trupa od svakog oblika odgovornosti za svoja djela, ustupanja svojih prirodnih bogatstava za nemilosrdnu pljačku, tretiranja stranih kolonizatora kao građana prvog reda u odnosu na sopstveni narod u pravima, primanjima itd.

Najnovija odluka crnogorskog režima da tjera sve pripadnike svoje vojske iz svojih redova koji odbiju da učestvuju u misijama NATO okupatora širom svijeta nije uslovljena samo pragmatičnim potrebama tog režima, zbog ugroženosti od ruskih imperijalista i velikosrpskih četničkih petoklolonaša, nego prije svega izraz tog najbednijeg marionetskog statusa, kako bi osigurala svoju mafijašku vlast „u ime odbrane Crne Gore“. Time je crnogorski režim došao do tačke kada se direktno suprotstavlja sa „zaboravljenim zovom svojih predaka“, kada se našao sa one strane slobode, pravde i čojstva. Niko nema pravo da u ime bilo čega u uniformama crnogorske vojske sa etiketom NATO terorista (ruske ili bilo čije vojske), njihovim najmodernijim sofisticiranim oružjem ubija nejač i žene po svijetu.

U toj malenoj Crnoj Gori nije umro slobodarski duh, a i obespravljenih je sve više, jer je centralizacija kapitala u manjem broju ruku sve veća, a obračuni među njima sve žešći. To daje nadu da će se i ta obespravljena masa Crne Gore pridružiti pobunjenim svjetskim masama u njihovoj borbi za slobodu i drugi svijet. I ne treba sumnjati da doprinos malobrojnih crnogorskih masa u toj borbi neće biti velik.

Crna Gora Crnoj Gori! Balkanskim pokretom otpora!

Print Friendly, PDF & Email