Stav PR – Protiv militarizacije i rata! Za mir na Balkanu!

  Skoro da ne postoji na zemaljskoj kugli mjesto koje globalni predatori nisu označili kao mogućnost da podstaknu nove ratove. Da još više ubrzaju zamajac vojno-industrijskih kompleksa koji se više ne mogu zaustaviti, i koji donosi ogromne profite, pokušavajući spasiti same sisteme da se ne raspadnu pod teretom svojih protivrječnosti, ukoliko je nadnacionalnom kapitalu danas u interesu da spašava bilo koji postojeći imperijalni sistem.

  Posle kratkotrajnog zatišja, Balkanom ponovo počinju da se čuju ratni bubnjevi. Istina, za sada ne tako glasno, prije svega jer je on samo inicijalna kapisla za sukobe velikih moćnika, a za njih još nije donesena odluka. Ratni bubnjevi su tiši, jer balkanske mase, pa čak ni same vladajuće klike, za razliku kako je to bilo devedesetih na prostoru biše Jugoslavije, sada ne žele ratove. Ali, ko njih pita. Za sada su balkanski režimi primorani, što milom što silom, da kupuju oružje, dodatno se militarizuju, uvode vojne rokove, oblače nevoljne civile u neke nove uniforme i izvode vojne vježbe kao pomoćno sredstvo, bolje reći buduće topovsko meso glavnim protagonistima rata.

Nastavi čitanje

Malograđanska internacionala i moderni fašizam

  Može se reći da je najveća istorijska nepravda u proteklim decenijama na prostorima bivše Jugoslavije to što nije bilo sile koja bi sprovela pravednu odmazdu nad vrhom malograđanskih slojeva i intelektualne elite. Nad tim slojevima koji su i danas prisutni, šepure se, ne kaju se i ne fali im dlaka sa glave. Njima, koji su raspirivali međunacionalnu mržnju i osmišljavali sve te masovne zločine i stradanja naroda. I, ako se vodimo etičkim načelima, to je najveći poraz i sramota za sve ono misleće i humanističko u tim narodima.

  Nakon završetka ratova i potpune restauracije kapitalizma, činilo se da je malograđanskim slojevima otvoren prostor za ostvarenje napretka na društvenoj ljestvici ekonomske i političke moći i približavanje kapitalističkoj klasi kroz projekat neoliberalne EU. Otuda i ogromna podrška ovih slojeva proklamovanom neoliberalnom konceptu i neposrednom angažovanju u političkim partijama. Time se dešava i taj privremeni ideološki preokret malograđanskih slojeva od nacionalizma ka neoliberalizmu, distancirajuci se od “kulturno zaostale, inferiorne i primitivne nacionalisitičke mase”.

Nastavi čitanje

Narodnim ratom protiv rata

narodnim-ratom-01  Davno je spoznato da je rat samo produženo sredstvo politike. Kada politika, bolje reći pljačka sopstvenog naroda ili kolonija po svijetu zapadne u krizu, kad nije više moguća enormna oplodnja kaptala, i kad se mora razriješiti sve na boljnom polju. Kome sve pripada ta pljačka? I kome pripada to „naše“? Čija postaju naša polja, rude, rijeke, fabrike, životi, budućnost…? No, svakome ratu prethodi dugi niz „dešavanja“ puni lažnog optimizma, lažnih projekata, uljuljkivanja naroda, tupljenja klasnog oprora, masovne manipulacije, mitomanije, duhovne pustoši, gubljenje osjećaja za ljudske vrijednosti, fašizacija društva i, nadasve, sve većeg socijalnog propadanja i beznađa – širenja poslednjeg raspoloženja…

Nastavi čitanje

Naši neprijatelji i naša borba

ne-stedi-03  Sposobnost svijeta kapitala u njegovoj borbi protiv proleterskih masa se ogleda ne samo u mogućnosti koncentracije ogromne sile, monopolom nad ekonomijom, medijima i propagandom, nego i sposobnošću da proleterski pokret stalno pokušava atomizirati, ne dozovljavajući mu da se pojavi jedinstvenom silom. Posebno njegovom mogućnošću da “natjera” pokret da snižava svoje opšte ciljeve na nivo koji ne predstavlja opasnost za kapitalistički poredak. I to se tokom druge polovine dvadesetog vijeka pokazalo vrlo učinkovitim. To nije bila samo zasluga svijeta kapitala nego i narastanja unutrašnjih protivrječnosti i slabostima samog proleterskog pokreta, no to nije tema ovog teksta. Nije ni tema da stalno ponavljamo i elaboriramo opštepoznatu činjenicu da svijet kapitala nemilosrdno uništava svaku grupu, pokret koji se pokušava suprotstaviti sa pozicija budućih klasnih odnosa i da dozvoljava i čak podstiče sve one grupe i pokrete koji mu se “suprotstavljaju” sa pozicija djelovanja u ukviru samog sistema, u okviru postojećih klasnih odnosa.

  Da bismo jasno naznačili ko su naši osnovni neprijtelji, moramo poći od konkretnih istorijskih okolnosti i klasnih odnosa, odnosno utvrditi kako se taj sukob između svijeta kapitala i svijeta slobodnih proizvođača i stvaraoca manifestuje. Da li se tu šta promijenilo?

Nastavi čitanje

Stav PR – Osloboditi Balkan!

balkan-2016-05  Imperijalističke sile su ušle u fazu kada više nema povratka i mogućnosti da se nekim odložnim mirom izbjegnu sukobi i uđe u period “kooperacije“ u podjeli svijeta. Nikada u istoriji premještanja centara moći, odnosno slabljenje i raspad vladajućih imperija nije prošao bez niza ratova. Pogotovo je to nemoguće u sadašnjim uslovima koncentracije kapitala i kada se odigrava gigantska borba između pokušaja zapadnog imperijalizma da održi unipolarni svijet, odnosno njegovog prelaska u još višu fazu koncentracije kapitala i otpora ostalih imperijalističkih zemalja tome. Taj proces i sukobi su istovremeno doveli do pokretanja masa i rasta otpora po svijetu u raznim formama. I sukobi su svi intenzivniji i dobijaju sveobuhvatniju formu. Oni su počeli da se prelivaju i na prostor Balkana. Marionetski režimi u balkanskim zemljama se pokazuju nedovoljno efikasnim u sprovođenju zamisli imperijalista, tako da su imperijalisti počeli da se potpuno ogoljeno pojavljuju u tim zemljama sa svojim komandama i zahtjevima – propaganda je direktna, vodi se sve brutalniji obaveštajni rat, dok se sve više gomila oružje, izvode vojne vježbe i polako dovlače nove snage. Njihovo vojno prisustvo se diže na sve viši nivo s namjerom trajnog prisustva.

Nastavi čitanje

Crna Gora među vihorove

crna-gora-medju-vihorove-02  Kako jedna mala zemlja od pola i kusur miliona stanovnika može imati značaj da ovi veliki oko nje lome koplje i počinju da ulažu sve više i više u svoje „igrače“, bolje reći sluge, ili petokolonaše, svejedno?

  Prije svega je to geostrateški položaj Crne Gore (“topla mora“), jer je to uvijek od značaja za ruski i zapadni imperijalizam. Za ruski imperijalizam je od značaja jer odbranom Crne Gore od ulaska u NATO i potpune dominacije zapadnog imperijalizma ne otvara se forsirana mogućnost da zapadni imperijalisti lakše „slomiju“ proruske snage u Srbiji i time zaokruže Balkan. Tako bi ruski imperijalisti bili potpuno vojno potisnuti sa Balkana i mogli bi se ograničavati njihovi dalji ekonomski ciljevi, a prije svega narušio trenutni balans oko osovine Rusija-Turska. U propagandnom smislu to bi značilo i minus za ruski imperijalizam u njegovoj ekspanziji koja se odvija na glavnim frontovima u sukobljavanju sa zapadnim imeprijalizmom.

Nastavi čitanje

Moderni-stari fašizam sa nama i u nama

moderni-fasizam-03  Pitanje koje je mučilo intelektualce poslije Drugog svjetskog rata, i o tome su napisane tone knjiga, je – zašto je njemački narod tako lako prihvatio fašizam i Hitlera? Nalazili su se razni odgovori, koje bi mogili sažeti u sljedećem – fašizam je prihvaćen kao posljedica velike ekonomske krize kapitalizma uz svesrdnu podršku krupnog kapitala; kao posljedica podrške srednjih malograđanskih slojeva koji su u tom haosu željeli „neku sigurnost“ za svoje „male živote“; kao reakcija na poniženje njemačke države od strane pobjedničkih sila; kao strah krupnog kapitala od revolucije i dalje boljševizacije Evrope… I čine nam se da su svi ti odgovori tačni i da je sve rečeno. No, ono što je izvjesna manjkavost svih tih analiza je što su se nekako sklanjali od odgovora na pitanje o mogućnosti pojave novog fašizma. Niko nije želio da se bavi ozbiljnije tom temom ili je to bilo skoro zanemarljivo. A fašizam je došao i odjednom smo se ponovo našli u njemu. Mi smo ga nazvali modernim fašizmom iz jednostavnog razloga zbog vremenske distance, a ne zato što ima neke suštinske razlike u odnosu na „stari fašizam“, kao što se ni sam imperijalizam nije suštinski nimalo promijenio. Može se govoriti samo da moderni fašizam ima izvjesne prednosti u odnosu na stari. Prije svega se to odnosi na usavršavanju metoda u nastupu. I kao posljedica nastupanja tog modernog fašizma će biti i ta što će nam se Hitler činiti sve više malim šegrtom ili „pionirom“ na svjetskoj sceni. I da je izvjesno da njegov ogrničavajući poduhvat u novim istorijskim okolnostima dobija novu šansu za tu potrebnu koncentraciju sveopšteg zla.

Nastavi čitanje

Stav PR – Rat dolazi, stari svijet odlazi

imperijalisticki_rat_01  Savremeni svijet je pogođen opštim haosom koji je rezultat temeljne krize kapitalističkog svijeta u nestajanju. Vode se na desetine, ne samo lokalnih, nego i regionalnih ratova. Tvrdi se čak da je opšti rat već otpočeo. Broj mrtvih nije čak više ni statistički podatak, bilo da su mrtvi posledica bombardovanja, granatiranja, zaklanih zarobljenika, dignutih eksplozivom civila po gradovima, potopljenih emigranata na moru… Milioni raseljenih koji traže siguran kutak za sebe i svoju porodicu doživljavaju se kao smrtni neprijatelji koje treba protjerati ili čak unišiti. Oni koji jašu na opštem zlu dobijaju sve veću podršku „ugroženih“ masa. Dotle oni najmoćniji ne biraju sredstva da očuvaju takav svijet. Ubrzano se prave planovi novih ratnih žarišta za zahuktali vojno-industrijski kompleks koji je jedina nada da se još neko vrijeme održi neodrživo; ruši se pravni poredak, i ne biraju se sredstva, da bi se došlo do još koje stope profita… Pokušaji kontrolisanog haosa, kao jedinog uslova opstanka tog svijeta se ubrzano pretvaraju u nešto što prijeti opstanku ne samo tog prevaziđenog kapitalističkog svijeta nego i samog čovječanstva.

Nastavi čitanje

Lepe crkve, džamije… lepo gore

lepe-crkve-01  Jedan od osnovnih problema savremenog čovečanstva je svakako verski fundamentalizam, odnosno nastojanje verskih institucija da se ponovo na istorijskoj ravni pojave kao neko ko odlučuje o kretanju tog čovečanstva. Neko će možda reći da te institucije nikada i nisu gubile svoju moć u kreiranju društvene svesti, nacionalnih i državnih politika i za to će ponuditi mnogo argumenata. Tome u prilog ide i to što se u opštoj krizi jednog odlazećeg sveta ponovo pojavljuju upravo i ta nastojanja da se vrati sjaj i moć svim tim crkvama i džamijama, u njihovim pokušajima da se oživi feudalna i ko zna još kakve epohe. Zato ih valjda toliko i zidaju na svakom koraku, jer izgleda kao da ovaj svet ne moze više napred, a religiozne institucije mu tu dođu kao sveži vazduh umirućem. I sasvim je realno da religozne institucije jačaju u svetu koji je postao potpuni gubitak ljudskosti – pa se u „duhovnoj pustoši“, kao uvek, ljudi vraćaju prošlom i besciljno tumaraju bez ikakve želje da osmisle i izbore se za buduće.

Nastavi čitanje

Porazi su majke pobjede

porazi-pobeda-01  Poraz koji je doživjeo početni oblik socijalizma i prvobitne revolucije nad kolosalnim razvojem proizvodnih snaga i mogućnostima kapitalizma da svoje krize pretvore u nove regenerativne forme za još veću oplodnju kapitala, je proces koji je obelježio završetak dvadesetog vijeka. Znači, nisu se ostvarile prognoze prvobitnih revolucionara o svjetskoj revoluciji i o skoroj propasti kapitalizma. Ali su se zato potvrdile sve analize klasika marksizma o kapitalizmu i tu više nema šta da se doda – kapitalizam je dokazao da je u svojoj osnovi potpuni gubitak ljudskosti. No, istovremeno se desio još jedan zanimljiv proces koji su indukovale socijalističke revolucije sa svojim idejama o prevazilaženju kapitalizma. Taj proces bi mogli sažeti u jednom – kapitalizam, a misli se na epohu finansijskog špekulativnog i virtuelnog kapitala, više ne može da postoji, ne samo u nizu cikličnih kriza, već i bez permanentne krize. Kapitalizam više ne može da živi, a da ne proizvodi i svoju krajnje totalitarnu, reakcionarnu suštinu, a istovremeno i svoju suprotnost – socijalizam, odnosno zahtjev za dokidanjem dehumanizovanog svijeta. I savremene generacije, a to se misli na ljudsku civlizaciju u poslednja dva vijeka, žive upravo taj prelom civilizacije koja je traje hiljadama godina, i danas se manifestuje kao globalno bolno i globalno tragično.

  Neka pitanja u vezi revolucionarnog ljevičarskog pokreta su pitanja na koji on mora iznova i iznova nalaziti odgovor u novim istorijskim situacijama.

  Jedno od pitanja je kako se konačno osloboditi konzervativnih tendencija u pokretu, a koji sputavaju proboj u odgovoru na pitanja savremene prakse?

Nastavi čitanje