Štampaj Štampaj

Dalje ruke od Balkana, imperijalistički lešinari!

masa02  Kada jedna društvena kriza dostigne određeni stepen, onda ona nužno vodi ka prelasku u višu fazu. Ona sama traži svoje razrješenje, jer je nemoguće više da sve bude po starom – postaje neizdrživo za svakoga, čak i za one kojima izgleda da ide dobro. Ta viša faza društvene krize i društvene neizdrživosti je ili rat u raznim formama ili revolucija.

  Jasno je da je svijet ušao u fazu kada se ili nešto veliko valja iza brijega, ili nam počinje dugi mrak – dozvoljenost svega, pa čak i najvećeg stepena zla i neslobode do sada viđene. U svakom pogledu ne možemo pobjeći iz “tog kruga”, ma šta pokušavali. I jedini način je da se suočimo sa tim nadolazećim, sa svojim malim ili velikim “ja”, svojim otporom individulanim ili organizovnim, i svojim angažovanjem malim ili nesebičnim i do kraja.

  Danas su državice Balkana nemoćne da se odupru nasrtajima imperijaslitičkih osvajača sa svih strana. I one se batrgaju između lažne samoljubivosti i stupidnog šepurenja predstavnika vladajućih klika u tragikomičnoj ulozi pred sopstvenim narodom, i njihove spremnosti da kao psi služe svojim moćnim gospodarima.

  Imperijalističiki lešinari, koji misle da je njima dato da mogu upravljati svime pa i sudbinom svijeta, ponovo se interesuju za Balkan. Ponovo bi da tu malo troše nagomilane magacine ratnim arsenalom, da proizvodnja ne bi stala. Ponovo bi da svoj spas potraže u zamajcu ratne industrije. Milioni, stotine milona izbjeglica i mrtvih nisu više bitni. Oni su samao statistički podatak ili trošak, odnosno čak i prihod, ako se nađe mogućnsot oplodnje kapitala i na tim mrtvima, odnosno kolonama izbjeglica i savremenom roblju.

  Ne treba imati nikakvih iluzija – ovi lešinari su toliko moćni da malo većim pritiscima i ucjenama mogu natjerati sve te balkanske režime da ponovo osedlaju „nacionalističkog konja“, kako bi iznova rasplamsali međunacionalnu mržnju među balkanskim narodima. Ta karta još uvijek je jaka na balkanskim prostorima. U svim tim državicama postoji još značajni korpus tih fašističkih, nacionalističkih i „tradicionalnih” snaga, i samo ih treba malo osokoliti i naoružati.

  Trebamo biti realni. Sukob na Balkanu ne zavisi više od režima svih tih državica, jer su one nemoćne u vojnom, ekonomkom i svakom drugom smislu za vođenje rata sa susednim državama. Oni mogu samo da galame i prozvode taj nacionalistički huk, pogotovo što većina naroda u tim državma nije spremna ni za kakve ratove. Znači, rekli bi da sudbina Balkana zavisi isključivo od velikih i najmoćnijih imperijalista. I to je tačno, ali istorijska kriva nam govori i da nije tačno.

  To će biti tako, i sve dotle dok se u svim državama Balkana ne bude stvorio ozbiljniji otpor i snaga da se po cijenu oružane borbe suprotstave imperijalističkom porobljavanju, domaćim fišističkim i nacionalističkim hordama i imperijalističkim petokolonašima i slugama režima.

  Svakim glasom i svakim stasalim samosvjesnim čovjekom, koji je spreman da se suprotstavi nacionlizmu, religioznom fanatizmu, diktaturi kapitala i imperijalističkim okupatorima, se jačaju temelji za budući Balkanski pokret otpora kome je namjenjena ta istorijska uloga da napravi taj proboj iz sveopšte krize i haosa. Da balkanski narodi ne potonu u novo krvoproliće koje bi ovog puta bilo mnogo krvavije i pogubnije nego devedesetih godina. A neće biti mogućnosti da se spas potraži u „ujedinjnoj Evropi“ ili negdje drugo, niti u nekom privremnom miru.

  Naslov ovog teksta je pretenciozan i, u ovom trenutku, nerealan. Ali je vrijeme na izmaku i želja da budemo slobodni će jačati i biti snažnija od svih njih koji pokušavaju da upravljaju našim životima i smjeste nas u statistički podatak, u nebitnost. 

  Ako krene da stasava takav pokret, a hoće, jer je to istorijska zakonitost, koliko će onda biti manje moćni svi ti predstavnici diktature kapitala pred kojima manje ili više povijamo glavu. Koliko će biti onda manji svi i ti od kojih zavise naši „mali životi“. Koliko će tek biti jaka njihova želja da kidišu na to „rođeno“, koje nadilazi njihov prevaziđeni svijet ekonomskog ropstva, eksploatacije, poniženja – sveopšte nepravde.

  Ali, mi smo spremni!

  I svakim danom učimo od onih koji su već podigli visoko barjak ljudskog oslobođenja po svijetu. Od onih o kojima se ne piše po medijima u službi diktature kapitala. Oni već pišu istoriju jednog novog svijeta. Na nama je taj istorijski zadatak da odbranimo da Balkan pripadne balkanskim narodima!

  Za balkanski pokret otpora!