Štampaj Štampaj

Ili topovsko meso ili balkanski pokret otpora

topovsko-meso-02  Nad Balkanom se ponovo nadvijaju neki mutni oblaci i nacionalistička mržnja se pokušava rasplamsati. To može dovesti da Balkan zakorači u zonu ponovnih ratnih sukoba. No, za razliku od devedesetih prošlog vijeka, kada je nacionalističko ludilo inspirisano iznutra i kada je razbilo Jugoslaviju, sadašnji pokušaji imaju više taj spoljni pečat. Unutrašnje vladajuće strukture nemaju resurse da ozbiljnije vode svoje države, jer su faktički sve na liniji bankrota, a pogotovo nemaju resurse ne za ozbiljnije ratove. Vođenje rata je skupo, a i mase su izvukle neko iskustvo iz prethodnih ratova. Tim malim elitama je dozirani nacionalizam samo sredstvo za opstajanje na vlasti i unutrašnje političke igre. Znači, oni rat ne mogu ekonomski podnijeti, a i ne odlučuju o tome. No, zato rat može biti uvezen spolja. Rat na Balkanu zavisi od toga kako će se globalna kriza dalje odvijati, odnosno kako će se odvijati odnosi imperijalističkih sila u samoj Evropi i na Bliskom i Srednjem Istoku – da li će se požari iz regiona prenijeti polako i na Balkan?

  Da li se može izbjeći rat na Balkanu ukoliko se dalje zaoštre odnosi imperijalističkih sila?

  Ako se pogleda prostor Balkana, vidi se da su na njemu isprepleteni interesi evropskih, ruskih, američkih imperijalista i Turske. Nije zanemarljiv i sve veći ekonomski upliv Kine. No, nove sukobe na Balkanu mogu pokrenuti samo dvije sile – SAD i Rusija. Rusija ukoliko bude primorana da brani ekonomske i strateške interese, te da rastereti glavne udare zapadnog imperijalizma na svojim granicama; i SAD, ukoliko budu potiskivani od strane Rusije, odnosno ukoliko im se ne dozvoli da potpuno ovladaju Balkanom. Jasno je svima da bi u takvom jednom ratu narodi Balkana bili samo topovsko meso za interese imperijalista. Uosta-lom to je već sudbina mnogih naroda po svijetu. Ipak postoji izlaz iz ove situacije za sve narode Balkana. A to je da izgrade autentični pokret otpora sastavljen od predstavnika njenih naroda. Ta ideja izgleda u ovom trenutku potpuno nemoguća, jer su međunacionalne podjele jos duboke, mnogi balkanski narodi su okrenuti sami sebi je su im režimi nametnuli misao da su konačno “svoji na svome”, a postoji i snažni osjećaj nemoći pred silom imperijalista. Pri tom “sljepilu” se ne vidi da se nema skoro ništa od svoje suverenosti sem himne, nešto nacionalnih simbola, jezika i romantizirane i lažne istorije. Sve bi stalo u jedan kofer. Izvan ovog “koferčića” nemaju pravo na svoju industriju, puteve, rudnike, vode, na prirodne ljepote… Nemaju pravo na običan život i da žive od svog rada. Balkanski narodi su trenutno izgubili svoj suverenitet i pravo da odlučuju o svojoj sudbini. Njihove političke elite su kao smiješne dvorske lude feudalne aristokratije koja nije razumjela da je ona ostala sama na pozornici prošlog i da je povijesna zavjesa već pala. I zato balkanskim narodima ostaje samo jedno, strašno pitanje – kako izgraditi autentični oružani pokret obespravljenih slojeva. Ništa drugo. Ne postoji ni jedno pitanje važnije od toga. Sve ostalo je sporedno, lažno, imitacija ili glumatanje. I samo odgovor na to pitanje je ona ulaznica koja omogućava tim narodima da istorijsko klatno pomjeri u nekom drugom smijeru – da ono ne završi po vratovima balkanskih naroda. Da ne završe zaklani po jamama ili kao topovsko meso u ratovima na rodnom pragu ili širom planete – u boljem slučaju kao izbjeglice u “humanitarnim getima”. Stvaranje balkanskog pokreta otpora može da vodi put forsiranja intenzivne i radikalne klasne borbe. Istinska klasna borba je odlučna borba za svoja radna mjesta, plate, život i to je borba koja se odvija putem štrajkova, blokada, demonstracija i sukoba sa klasnim neprijateljem. Stvaranje revolucionarnog subjekta ukorijenjenog duboko u obespravljenim masama je taj put koji vodi do balkanskog pokreta otpora. A kada se dođe do njegovih temelja, i kada se vidi da je to stvarno i moguće, onda ni domaći kapitalisti, sama sila vlasti, a ni imperijalisti više neće izgledati tako moćno. Shvatiće se da je imperijalizam kao i njegove sluge po balkanskim zemljama samo “tigar od papira”. Da je to svijet prošlog koji, radi gomilanja svog kapitala i moći, misli da se može igrati sa sudbinom čovječanstva. A može i hoće bezobzirno i ludački, ako mu se dozvoli.

  Turski revolucionari su do sada mnogo učinili za stvaranje revolucionarno pokreta u ovom regionu, a i grčki pokret je u previranjima. Potreba da se povežu obespravljene mase sa prostora bivše Jugoslavije je onaj korak i uslov koji treba napraviti da bi se krenulo na put bez povratka – na put borbe balkanskih naroda za oslobođenje od imperijalizma i rušenja diktature kapitala.

  Za mir među balkanskim narodima! 
  Za jačanje klasne borbe na svakom mjestu!
  Balkan balkanskim narodima!