Štampaj Štampaj

Klasna borba pobjediti mora!

plakat   Val nacionalističkog orgijanja na Balkanu je za nama. Ekonomska kriza, sve teži uslovi života i beznade u kojima su gurnute široke mase ne ostavljaju im mnogo prostora, sem za preokupacijom jednim osnovnim životnim ciljem – kako preživjeti. I to kako preživjeti ne narednih godina, već se to vrijeme neprestalno krati na mjesece, nedjelje a u sve češćim slucajevima – kako preživjeti do sjutra.

   Sve je više i očajnika koji dižu ruku na sebe; sve je više i iracionalnog ponašanja kada ljudi pucaju i bijes iskaljuju i na nedužnima. Zanimljiv je i taj bijes koji se iskaljuje i na sredstvima sopstvenog rada, kao nedavni slučaj u Kragujevcu, kada su oštećeni automobili od istih radnika koji su ih proizveli. Znaju ti isti radnici da taj proizvod postaje nešto strano čim side sa proizvodne trake. Da postaje nešto strano i da će dobiti samo mrvu od svog rada koji su uložili. Taj automobil postaje predmet njihove klasne mržnje. Kao da se vraćamo na pocetku XIX veka kada su radnici uništavali svoje mašine misleći da je problem u mašinama što ostaju bez posla, a ne u samim kapitalistima i sistemu koji vlada.

   Nezadovoljne su se mase pokrenule i to niko više ne može zaustaviti. Vladajuća klasa ima samo izbor da ih gurne u nove ratove ili da pokuša da uvodenjem fašističke diktature – “zavodenjem reda” u haosu koji je sve već u društvu i tako sacuvaju temelje kapitalističkog poretka. Ne treba sumnjati da će za to imati blagoslov svih malogradanskih slojeva – “pa ovo je strašno ,… ovako se više ne može…. šta ta policija radi… čovjek više nema mira ni na ulici, ni u sopstvenoj kući… “

   No po prvi put se može reći sa optimizmom da je klasna svijest narasla posle skoro pola vijeka u Evropi i da počinje sve više dobijati i forme organizovane borbe. Na toj relaciji organizovane borbe i pokušaja davanja besciljne stihijnosti pokretu, a na koju će igrati i sami evropski režimi, vodiće se bitka u kome će se pravcu pokret kretati.

   Iako je sve to još dobrim dijelom pod kontrolom režima, protesti radnika u Sarajevu, ranije u Hrvatskoj, Bugarskoj, Sloveniji, po prvi put na Kosovu, i njihova najava u Srbiji, samo su pokaztelji da se balkanske obespravljene mase polako dižu, i da više kod njih ne prolaze nacionalističke parole.

   Neće Ravna Gora pobijediti u Srbiji; neće pobijediti ustašoidna Hrvatska; neće pobijediti nacionalisticke horde na Balkanu, niti njiihov sluganski odnos modernim fašistima. Pobijediće partizani. Pobijediće oružana sila balkanskih naroda koja ce srušititi kapitalistički poredak i poraziti imperijaliste na ovim prostorima.

   To je preduslov da bi smo bili slobodni. To je preduslov da bi imali život dostojan čovijeke. Sve ostalo je ostajanje u rupi. Trećeg nema. Nema ništa izmedju. Bliži se vrijeme kada se niko neće moći provući izmedu kapi kiše.