Štampaj Štampaj

Kuda onda prkosna Bosno?

prkosna_bosna_01  Posljednjih stotinu godina govori se da je BiH jedan od izvora, ali i riješenja “evropskog problema”. Na Bosni se "lome koplja", koliko god se trudili da to bude drugačije, nažalost. Tako su se i tokom posljednjeg rata u BiH, interesi sa strane upravo prelamali preko leđa naroda BIH. Narodi Bosne su bili "topovsko meso", zavađeni i onesposobljeni da gledaju naprijed. Posebno su Bošnjaci (Muslimani), nalazeći se između čekića i nakovnja (režima u Beogradu i Zagrebu), bili osuđeni da plate najvišu cijenu u borbi za opstanak. Zato su i najviše ponosno prkosili! I kao što su bili primorani na rat da bi opstali, tako i sada narodi Bosne su primorani na kapitalizam, na ropstvo, i sa ubijeđenjem “novih gospodara” da neće više prkositi.

  Od pobune bosanskih masa početkom 2014. godine, taj prkos je usmjeren prema onima koji su ih natjerali u sluganstvo, koje svakodnevno od mladih prave kriminalce i prosjake, od boraca ponižene, od radnika nezaposlene, od naroda – posvađane robove!

  Dijalektičke suprotnosti, protivuriječnosti društva, su najzaoštrenije u BiH, ali su istovremeno i odraz protivuriječnosti bivše Jugoslavije i Balkana i naravno, nadasve kapitalizma! Zaostavština feudalizma, uz nadirući neoliberalizam traži beskompromisno žrtvene jagance. Pokušaj "tranzicije" nije korak naprijed, nego korak nazad u kapitalisticko društvo. Vrijeme nije moguće niti zaustaviti, niti vratiti unatrag, ali se iz prošlosti može veoma mnogo naučiti. Još ako uz to znamo kuda samo društvo ide, u kojem pravcu, onda znamo i naše zadatke!

  Mi ne možemo svaliti krivicu, sadašnjeg realnog stanja u BiH i šire, samo na pojedine političare, na njihove vlade, pošto su isti samo izvršioci jednog sistema, jedne vladajuće klase! Nužnosti koje su sebi nabacili, nabačene su od kapitalističkog sistema, kojega je opet društvo podržalo i izabralo, nazovi demokratskim izborima! Ne može se očekivati iskrenost u izborima od jednog sistema koji se zasniva na jos većem bogaćenju bogatih i bijedi siromašnih, odnosno interesima koji su ogledalo vladajućih!

  Promjenu tih "demokratskih pravila" u društvu, nazivamo revolucijom i ista se jos nikada nije dogodila mirnim putem! Previše je onih koji žele da održe po svaku cijenu postojeće odnose u društvu (materijalne koristi u prvom redu, sve ostalo je samo reflekcija istih, svjesno ili nesvjesno) i koji imaju i materijalna sredstva na svojoj strani (vojsku, policiju, tajne službe itd.), kao i skoro apsolutnu kontrolu medija. Mnogo je to, da bi se se te privilegije lako i mirno prepustile opštoj volji obespravljenih – opštoj volji ogromne većine.

  Od prvog trenutka se morala “svim srcem” podržati pobuna bosanskih masa, iako se znalo da je to samo bunt koji je u ovom trenutku osuđen na propast. Pokušaj nastavka te pobune kroz plenume je već bilo nešto drugo, jer su plenumi bili samo eho pobune masa, ali i sve više dirigovani od same vlasti. Svi zahtjevi u pubuni bosanskih masa, a posebno u plenumima, bili su upereni ka određenim ličnostima, nosiocima određenih procesa u društvu (pljačke narodnog dobra, korupcije, nepotizma itd.), a ne ka samom sistemu, koji je omogućio iste procese, i koji se zasniva na istim procesima nepravde. Istinska alternativa nikada nije ni postojala na plenumima, niti je bilo želje da se ona napravi! Plenumi nisu pokušali da uspostave paralelne organe vlasti. I samim tim su na samom početku osudili sebe na nestanak.

  Kuda onda prkosna Bosno?

  Ulaskom u već postojeću političku igru, automatski se moraju prihvatiti postojeca pravila igre, odnosno diktatura kapitala. I mase su shvatile da to nije pravi put (ne može se napraviti ništa) i zato nisu prihvatile plenume, jer oni nisu riješavali njihov položaj.

  Znači, treba stvoriti organizovanu političku silu koja neće prihvatati pravila diktature kapitala. Stvoriti organizovanu političku silu koja mora nicati iz ogorčenja siromašnih bosanskih masa, a koje su već sada dovedene u položaj da i nemaju drugog izbora nego da počinju priželjkivati jedino moguće riješenje – revoluciju!

  A ta svijest o potrebi revolucije je inicirana pobunom masa početkom godine. Danas je ona još više prisutna u svijesti tih masa. I neće se dugo čekati na trenutak kada će se u protivuriječnostima bosanskog društva, pojaviti samo jedna iskra i pokrenuti sve.

  No, mi ne žurimo, pošto sam život žuri, kako bi rekao Meša Selimović, jer znamo da vrijeme radi za nas i za našu "opciju"!

   Smrt fašizmu, sloboda narodu!

   Jedino revolucijom!