Štampaj Štampaj

O nacionalizmu još jednom

  Devedesetih godina kada je nacionalističko ludilo zahvatilo manje-više sve jugoslovenske narode, malo je bilo njih koji su istupili jasno protiv rata i za suprotstavljanje nacionalizmu, posebno velikosrpskom kao najjačem i najagresivnijem. Taj glas se nije mogao čuti od opšte pomame svih tih masa, koje su pokrenute propagandom režima kidisale da se, zbog svog socijalnog propadanja,  jednom za svagda „osvete“ Hrvatima, Bošnjacima, Albancima pa i Srbima. Cijena tog ludila je bila ogromna – desetine hiljada poginulih i preko milion raseljnih i stravični zločini koji su obelježili završetak dvadesetog vijeka.  Bilo bi normalno da se izvukla pouka iz svih tih katastrofa i stradanja . I ona se u suštini izvukla od strane samih masa, iako je za to trebalo skoro tri decenije. I  te mase ne žele više da staju pod te nacionalističke barjake. Nastupila su neka druga vremena. Danas Srbi neće da ratuju za Kosovo, Albanci za veliku Albaniju, Hrvati za Hrvatsku do Drine, a Bošnjaci ni za odbranu, a ni za unitarnu BiH. I tako redom. Ali sve ove mase imaju jedan strahoviti problem koji moraju da riješe, a to je što su na vlasti u svim njihovim  državama iste one klike koje su započele sve te ratove. Isti ti nacionalisti koji su se samo prilagođavali datim okolnostima i nisu se odrekli svojih suludih zločinačkih planova, pod diktatom mnogo jačih moćnika. Isti ti nacionalisti i bivši „komunisti“ koji su postali obični kriminalni karteli za pljačku sopstvenog naroda i  poslušnici moćnika. Šta je danas Vučić u Srbiji nego pokušaj  jednog  presvučenog  nacionalističkog  ludaka da sprovodi interese krupnog kapitala i omogućuje nesmetanu pljačku razbojničkoj bandi u njegovom okruženju. Šta je danas Đukanović nego marioneta zapadnog imperijalizma koji nacionalno pitanje koristi za održanje na vlasti i pljačku. Šta je jedan Tači nego bivši borac za oslobođenje sopstvenog naroda koji se odrekao svoga cilja. A renegati su uvijek bili najgora ološ. Šta je danas Izetbegović nego razbojnička bitnaga koja na nesreći bošnjačkog naroda profitira. Šta je taj Dodik u BiH nego obični kleptoman koji se stavio u službu i druge države i drugog imperijalizma. I tako redom.

  Znači, dok su ovi gore pomenuti na grbači za sve mase ovih prostora nema boljitka. A oni će biti na grbači sve dok ovim njihovim mentorima bude u interesu da ih podržavaju. I čije će oni biti sluge protiv interesa tih masa. Protiv ne samo njihovih klasnih, nego i nacionalnih interesa, ma što to danas značilo.   Ne treba sada isticati i taj opšte poželjni trenutak  – da ih pobunjene mase  pometu sa istorijske pozornice i povješaju po tim popločanim trgovima.

Da se vratimo nacionalnom pitanju.

Nacionalno pitanje na prostoru Balkana je svakako u svom „istorijskom kašnjenju“ opredijelilo mnoga zbivanja tokom dvadesetog vijeka. Sada je to pitanje samo izraz krize kapitalizma, koji, u svojoj nemogućnosti da razvija svoje odnose na  postojećoj osnovi, priziva i oživljava sve „prethodne epohe“  od nacionalizma, patrijarhata, religijskie isključivosti i feudalnih manira, sve do modernih oblika fašizma.

Nacionlno pitanje je pitanje proleterske borbe, znači borbe za oslobođenje masa od diktature kapitala – bilo domaće bio one nadnacionalne. I tom problemu ovdje na balkanskim prostorima  treba i tako pristupiti, polazeći od poznatog stava da proleteri nemaju svoju otadžbinu. To znači da treba podržati sva nacionalna prava svih naroda koja su ugrožena, a ona su manje –više svima ugrožena u svim balkanskim zemljama gdje su u manjini. Ugroženi su jer žive u društvenim odnosima koji su izraz opšte krize kapitalizma i fašizacije tih odnosa. Istovremeno treba odlučno biti protiv svih onih režima i snaga koji pokušavaju ugroženost pojedinih naroda koristiti za svoje lokalimperijalističke i imperijalističke ciljeve.

I to znači da za likvidaciju nacionalističkih pokreta i politike na Balkanu, koji su u službi marionetskih režima i okupatorske sile, treba suprotstaviti silu koja nadilazi nacionalne podjele i koja je spremna da brani interese tih obespravljenih masa na bilo kom prostoru. Da brani interese  obespravljenih  ne interesujući ih te nametnute državne granice i druge podjele. Sila obespravljenih masa udruženih u Balkanskom pokretu otpora. Silu stvarnu i krajnje odlučnu.

Protiv nacionalističke mržnje i šovinizma!

Za mir među balkanskim narodima!

Za oslobođenje balkanskih masa od neokolonijalne okupacije!

Za  borbu balkanskih masa protiv  NATO okupacije!

Za borbu balkanskih masa protiv svih imperijalizama!

Balkanskim pokretom otpora!