O psima na lancu klasnog neprijatelja

Print Friendly, PDF & Email

Kada se osvrnemo vijek ipo unazad u vezi revolucionarnog ljevičarskog pokreta, vidimo da je tu bilo nevjerovatnih uspona i padova, kako u teoriji i u samoj praksi. Kratak hronološki pregled nam otkriva zanimljve periode.

Svakako je period stvaranja idejne osnove revolucionarnog pokreta, posebno sa “Komunističkim manifestom“ i kasnijim djelima klasika marksizma, bio kamen temeljac koji je bio superioran u odnosu na sva tadašnja shvatanja u pokretu, posebno anarhističkim tendencijama koje su se do danas pokazale kao nešto što ne može, izuzev pozitivnog suprotstavljanja kapitalizmu, da izgradi neku novu afirmaciju u konkretnom istorijskom odnosu klasnih snaga. Međutim, superiornost marksističke ideje i pokušaj njenog ostvarenja u samoj praksi, odnosno njene negacije i prevazilaženja, nailazio je na razne odgovore, sukobe, često sa tragičnim posljedicama.

Svakako je da je najzanimljivija tu uloga “pasa na lancu klasnog neprijatelja” koji su se uvijek javljali u pokretu kada on nije uspjevao da se izdigne iz postojećeg i ne napravi novi prodor ka prevazilaženju robno-novčanog svijeta, odnosno kapitalizma.

No, da bi govorili o psima, treba prije svega stalno vršiti temeljnu kritiku sopstvene prakse. Međutim, ta kritika, da bi imala iole naučno utemeljenje, mora uvijek poći od konkrentih odnosa klasnih snaga u tom istorijskom trenutku. Sve ostalo je “pričam ti priču”.

Znači, prije svega, taj radikalni raskid i “izdaja” Lenjina, dotadašnjih shvatanja, kako teorijskih, tako i shvatanja samih organizovanih snaga proletarijata. Taj Lenjinov “jeres” je u stvari samo prvi i najznačajniji proboj marksizma u praksi. Drugi proboj se desio sa Lenjinovim, a pogotovo Staljinovim “socijalizmom u jednoj zemlji”. Cio dvadeseti vijek je obelježen tim pokušajima da se izgradi socijalističko društvo koji će prevazići kapitalizam, pod neviđenom presijom, ekonomskom i vojnom superiornošću kapitalističkog svijeta. Mao u Kini, Ho Ši Min u Vijetnamu, Kastro na Kubi i ostali su samo dali novi doprinos marksističkoj teoriji, upravo negacijom ustaljenih shvatanja u revolucionarnom pokretu. Svi porazi koji su se dešavali na tom putu su bili izrazi još uvek veće snage klasnog neprijatelja, kao i slabostima snaga revolucionarnog pokreta u pojedinim zemljama, zbog birokratizacija partija, revizionizma i malograđanskih tendencija koje su nadjačale, kao i zbog istorijske nužnosti za pripremu “više faze izgradnje socijalizma”.

A sada o psima.

Svakako da su se prvi psi pojavili posle sloma Pariske komune i raspada Prve Internacionale, kad su radničkim pokretom zavladale reformističke snage, koje su oportunističkom linijom išle u razne dogovore sa klasnim neprijateljem. I završili su u brlogu Prvog svjetskog rata kao obične sluge svojih režima.

Onda su se psi pojavili kada se trebalo odbraniti od boljševizacije Evrope u raznim pseudoljevičarskim i socijaldemokratskim partijama, a koje su bile krajne reakcionarne. Zatim je zapadni imperijalizam rješenje svoje krize vidio u fašizmu, pri čemu se služio čak i pojedinim ljevičarskim kritikama svim slabostima i devijacijama novog svijeta socijalizma. “Principijelna “kritika od starne trockizma postojećeg socijalizma i te kako je koristila i zapadnim imperijalistima i fašistima.

Posle poraza fašizma i relativne idejne defanzive svijeta diktature kapitala, nastupa novi period tzv. nove ljevice, mnogo suptilnije forme pasa, koji insistiraju na “rehabilitaciji marksizma” koji je zatrpan “vulgarnim staljinističkim interpretacijama i pojednostavljenjima”. Svi ti predstavnici “nove ljevice”, i pored niza iskrenih intelektualaca u tom taboru, završli su na teorijskom smetlištu istorije, a mnogi su prešli i na strani klasnog neprijatelja.

Danas se vode dvije osnovne bitke: bitka nadnacionalnog kapitala kao pokušaja uspostavljanja novog svijeta ropstva koji je uperen protiv nacionalnih država i samih imperijalističkih država, i bitka pobunjenih eksploatisanih masa svijeta protiv postojećeg svijeta sveopšte nepravde – svijeta diktature kapitala.

U tim bitkama psi na lancu klasnog neprijatelja su ponovo našli “udomljenje”. Oni su na strani tog nadnacionalnog kapitala “u ime budućeg svijeta ravnopravnosti i slobode” i spremni su da za to oportunsitički uživaju sve pogodnodnosti i jednih i drugih snaga kapitala.

Ko se danas deklariše kao nacional-komunista je objektivno na strani ruskog i kineskog imperijalizma.

Ko se danas deklariše kao “nova ljevica”, tockista itd, na strani je nadnacionalnog kapitala i zapadnog imperijalizma. Da citiramo jednog našeg druga – “Dogmatična oportunistička bagra koja se zamotala u crvenu zastavu”.

I jedni i drugi su psi na lanci klasnog neprijatelja i tu nema nikakvo “ali”.

Jedino revolucijom!
Balkanskim pokretom otpora!

Print Friendly, PDF & Email