Pokušaj rehabilitacije sadašnjosti

Print Friendly, PDF & Email

Rehabilitacija Draže Mihailovića i uopšte četništva je logični sled svih dešavanja u koje je zapalo društvo u Srbiji još devedesetih godina.

Pod patronatom “komunističkih” birokrata u bivšoj Jugoslaviji, nacionalistički intelektualci su izvršili idejnu pripremu za rehabilitaciju nacionalističke ideologije, a samim tim i četništva u kome je nacionalistička politika za vreme Drugog svetskog rata doživela svoj vrhunac kroz zločine nad drugim ali i srpskim narodom, kvislinškim odnosom prema okupatoru, pokušaju očuvanja monarhističke Jugoslavije i, nadasve, očuvanje kapitalističkog društvenog uređenja.

Slom militantnog velikosrpskog nacionalizma u prethodnoj deceniji i nametnuti mir, kao i pobuna naroda Srbije protiv katastrofalne politike tadašnjeg režima, nije označila i slom nacionalizma u Srbiji. On je u novim okolnostima imao prvenstveno funkciju u održavanju novouspotavljenih klasnih odnosa.

Rehabilitacija Draže Mihailovića nije rehabilitacija samo jedne ličnosti koja se nalazila na čelu zločinačkog pokreta, same ideje četništva, politike i zločina 90­tih, već ideološka rehabilitacija sadašnjosti – rehabilitacija surovog stanja u kojem se nalaze mase u Srbiji i koje režim može lakše da drži u pokornosti putem četničke, odnosno fašističke ideologije. U uslovima globalne ekonomske krize, i ponovnog zaoštravanja odnosa u samom regionu kome preti socijalna eksplozija nezadovoljnih masa, režim ima potrebu da prigrli sve one ideje koje pravdaju represivnu silu samog režima, podržavaju centralizaciju Srbije i surovo se obračunavaju sa klasnim protivnicima. Sem toga, te ideje i te kako pogoduju i sve većoj centralizaciji kapitala u sve manjem broju ruku kapitalističkih gamadi u Srbiji.

Zato ova ova rehabilitacija nije trenutni hir nečije politike, ili diktirana trenutnim političkim interesima. Ona je izraz klasnih odnosa koji vladaju u Srbiji, a to je surovi kapitalizam satendencijom fašizacije društva i režimom kao neokolonijalnim podanikom koji sprovodi diktat modernog fašizma.

Sistematsko prekrajanje istorije od strane vladajuće klase u Srbiji i potiskivanje antifašizma ima za cilj da abolira politku 90­tih godina, pojača unitarističke tendencije u Srbiji, udalji mase od aktivnijeg otpora neokolonijalizmu modernih fašista, i spreči aktivniji klasni otpor masa. Istovremeno to otvara širom vrata svim fašističkim grupama koji polako postaju nezaobilazni faktor u političkim zbivanjima Srbije.

Međutim antifašistički pokret u Srbiji će se stvoriti. Ukoliko se proces stvaranja antifašističkog pokreta bude brže odvijao, sprečavaće se i mogućnost da fašizam svima pokuca na vrata bez ispaljenog metka.

Print Friendly, PDF & Email