Konačno su počele neke dobre vijesti da pune medijske izveštaje na ovim prostorima. Ne prođe dan a da se ne desi neki izlazak na ulice, da bi se protestovalo, da bi se blokirali putevi i pružila neka vrsta optora snagama sistema. Da se pruži otpor izazvan nepravdom, a koje je na svakom koraku sve više. Povodi su razni, a uskoro se i neće pitati za sam povod. Narodu je dosta i većina želi pobjeći sa ovih prostora, a broj onih koji su spremni da iskorače iz postojeće močvare, da ga ona više ne vuče na dno – u totalnu rezignaciju, počinje da raste.
Ne nailazeći ni na kakav otpor u proteklom periodu, predstavnici diktature kapitala su umislili da mogu da rade šta hoće, sve manje se osvrćući na bilo kakve “glasove razuma”, odnosno usamljene pokušaje otpora. Ne želeći nikome da polažu račune i stavljajući se “iznad naroda” u svakom pogledu, kao da im je sve to “babovina” i dato od “boga” – da se bogate, bahate, bave kriminalom, da zastrašuju, tuku, naručuju ubistva…
U svim tim “malim pobunama” čiji smo svjedoci ovih mjeseci pozitivno je to što su se počeli “pokaziviti zubi” diktaturi kapitala. Bolje reći, što je narod počeo da tretira represivne snage sistema kao svoje neprijatelje. Da jasnije vidi njihovu stvarnu suštinu – da su oni tu naspram njih da sprovode i štite diktaturu kapitala – te razbojnike na vlasti i sam korumpirani i duboko nepravedni sistem.
Što bi pjesnik i “propovjednik zla” dobro rekao – ćeraćemo se još! I tog “ćeranja” će biti sve više i sa sve više razbijenih glava, a što je najbolji lijek da se to suprotstavljanje sistemu diže na viši stepen.
Pokliči “mirotvoraca” – Ne tucite policiju! (ostale branitelje sistema) će sve manje biti uslišeni, jer je u narodi bijes sve veći, a i sistem primenjuje sve veću silu.
Najpozitivnije u svim tim malim narodnim bitkama je što osjećaj za pravdu počinje da prevazilazi nametnute nacionalne podjele i što svaki “šum” kada Pravda uzvraća udarac se širi neviđenom brzinom na mase nekadašnje “lijepe naše”, i one počinju da sve više sinhronizovano djeluju. A šta bi drugo očekivali predstavnici diktature kapitala, nego da se na njihovo zločinačkoudruživanje u dogovaranju ratova, širenje međunacionalne mržnje, uvlačenje narode u masovna klanja, propovedanje sluganstva okupatorima i zajedničko pljačkanje u ratu ili miru, svejedno.
U sadašnjoj situaciji i sama vlast, ali i razgranata mreža imperijalističkih okupatora sa svih strana, pokušava iskoristiti Pravdu za ostvarenje svojih ciljeva. No, Pravda se ne može obuzdati i staviti u nečiju službu, jer je ona po svojoj definicji – za sve!
No ovaj “šum” od udarca Pravde će imati smisla i efekta, tek onda kada “oni” osjete panični strah da mogu izgubiti vlast, privilegije, bogatstvo. A nadasve da će u snu ili magnovenju vidjeti kako se, umjesto nekih drugih tijela, njišu njihova po trgovima, kojima se željeli dati svoje ime, još za života, da se posle ne zaboravi.
Narodna borba je moguća i moćna!
Balkanskim pokretom otpora!