- Partija rada - http://www.partijarada.org/partijarada -

Pravda za moć naroda!

[1]  Slijed događaja koji obelježavaju svijet u proteklim godinama pokazuje da su se svjetske narodne mase pokrenule i da taj proces predstavlja problem za postojeće režime i svjetski poredak, podrivajući same njegove temelje. I dok vladajuće klase svuda po svijetu grozničavo traže način da sistem učine ponovo funkcionalnim za sebe, dotle u masama sve više jača shvatanje da se kapitalizam mora srušiti. Pitanje je samo na koji način to sprovesti? I dok je vladajuća klasa kapitalista sve više spremna da brani svoj prevaziđeni poredak  golom silom, ne birajući sredstva, po cijenu ratova, masovnih razaranja, stradanja, još žešćom diktaturom, dotle u pokrenutim masama započinje borba između dvije osnovne struje. Jedne, koja misli da se kapitalizam može “lagano“ prevesti u društvo socijalne pravde, vladavinu prava, ljudskih sloboda ne dirajući u njegovu osnovu,  i druge, koja polazi od spoznaje da se on mora sruštiti do temelja beskompromisnom i organizovanom borbom. Ta borba mora promeniti samu osnovu društvenog odnosa – od preuzimanja vlasništva i kontrole nad cjelokupnom proizvodnjom i prirodnim resursima, do uspostvaljanja političke vlasti od same potlačene klase. I ovo nije ništa novo. Novo je to što je taj sukob između ove dvije struje u obespravljenim masama istorija ponovo stavlja na dnevni red i u svoj oštrini.

  Najnoviji događaji u Južnoj Americi, posebno u Venecueli, pokazuju kako između suprotstavljenih klasa nije bilo niti će ikada biti mira, niti kompromisa, dok se ne uništi vladajuća klasa i uspostave novi društveni odnosi. Ti događaji pokazuju da je svako pristajanje na kompromis sa klasom kapitalista i oklevanje u odlučnom suprotstavljanju imperijalizmu vodi trasiranju budućih poraza. No, ovi događaji mogu imati veliki značaj za jačanje revolucionarnih grupa u Južnoj Americi koje nisu kapitulirale pred diktatima imperijalista i njihovih slugu. Ta jednostavna istina – da nema pregovora i nema kopromisa sa kapitalizmom počinje se pokazivati i na Balkanu. Svjedoci smo od prije nekoliko godina kako je dolazak na vlast tzv. ljevice u Grčkoj neslavno završio izdajom i kapitulacijom pred diktatom krupnog kapitala. A kapitulacija je bila direktna posljedica struje u pobunjenim masama koja je bila spremna da se dogovara sa krupnim kapitalom i imperijalistima. I danas je ta vlast neprijatelj grčkih masa, iako se formalno deklariše kao ljevičarska.

Bili smo i svjedoci socijalnog bunta bosanskih masa prije par godina kada su tamo one mogle preuzeti vlast, ali nisu imali jasni ciljeve, niti revolucionarne organizacije koja bi stala na čelo pobune . I mase su krenule tim pomirljivim putem spram svog neprijatelja, i morale su doživjeti poraz.

Svjedoci smo i raznih protesta u Srbiji. U okviru tih protesta će se neminovno početi jasnije  pokazivati suprotnost te dvije istorijske struje – reformističke i revolucionarne, a što je pozitivno za razvoj antikapitalističkog pokreta na Balkanu.

Mase uče politiku na sopstvenom iskustvu. I mi smo ubijeđeni da i balkanske mase polako uče na svim svojim greškama i porazima, i da će one sve više i više pokazivati svoju moć, razbijajući  sopstveni strah od svih tih moćnika, diktature i imperijalista. Da će se sve više ujedinjavati i prevazilaziti nametnute podjele. I da će kroz jedinstveni pokret prosto zbrisati sve te sada koji su umislili da imaju pravo da beskrajno eksploatišu, ponižavaju, da se šepure u svojem bogatstvu, političkoj moći i obijesti.

Ne šetnje malograđanskih slojeva, nego demonstracije pobunjenih masa. Ne zahtjevi za popravkom sistema, nego borba za rušenje sistema nepravde.

Rušiti diktaturu kapitala i kidati lance imperijalističkog ropstva može samo oslobođena moć narodnih masa.

  Posle kapitalizma više neće biti kapitalizma!

  Balkanskim pokretom otpora!