Štampaj Štampaj

Stav PR – jul 2015

25-1  Velika galama i predstava oko 20-godišnjice genocida u Srebrenici. Masovno se eksploatiše to stratište za političke potrebe, bilo da se radi o bošnjačkim, srbijanskim, regionalnim političarima ili imperijalistima. Danas svako pokušava na smrti hiljada graditi neku svoju političku poziciju. Grobovi mrtvih im služe kao pozornica za neke buduće izbore, za učvršćenje vlasti, za svrstavanje uz moćnike, ili čak za ličnu promociju.

  Kamenje koje je upućeno prema premijeru Srbije Vučiću je nešto najmanje što mu se moglo desiti. Ne samo zbog njegovog dvadesetogodišnjeg učešća u širenju nacionalističkog zla i mržnje koje su svojevremeno doveli i do Srebrenice, nego prvenstveno zato što režim u Beogradu ne može da izađe iz okvira velikosrpske politike; samo se, u zavisnosti od datih okolnosti, prilagođava odnosu velikih sila koje trenutno dominiraju Balkanom. I dalje se u potaji sanja neko Kosovo, neko priključenje Republike Srpske, neka Srbija kao regionalna sila itd….I sve je to nerealno i tragično po narod Srbije. I dalje se veliča četništvo i rehabilituje Draža i svi ostali i vrši revizija istorije. I dalje se od režima njeguju razni ravnogorski pokreti u četničkim uniformama, daje se medijski prostor fašističkim i klerofašističkim organizacijama. I dalje se nacionalnom retorikom pokušava zamagliti suština u kojoj se nalaze mase u Srbiji, i njihovo siromašenje, da bi se lakše vladalo i pljačkalo. Istovremeno se pokušavaju dodvorništvom moćnicima ostvariti neki trenutni interesi. I tu je čak ova nacionalistička i fašistička stoka u pravu – oni nemaju nikakvog dostojanstva.

  Neko će, opet, od ovih “malograđanskih”, reći – treba prihvatiti ruku pomirenja ako je iskreno upućena. Ne, nije iskreno. Da se ne lažemo. I ne da nije iskreno samo od strane Srbije i Vučića. Nije iskreno ni od ostalih.

  Nije iskreno i licemjerno je od strane zapadnih imperijalista koji se žele učvrstiti na Balkanu preko kostiju i stradanja balkanskih naroda, a znamo dobro njihovu ulogu u prepuštanju Srebrenice i tolerisanju zločina. Ne, oni nemaju pravo da se pojave u Srebrenici. 
Nemaju pravo ni hrvatski, ni crnogorski predstavnici režima jer su i oni su bili sateliti i saradnici jedne politike uništenja BiH. 
Nemaju pravo ni predstavnici sadašnje vlasti u BiH. Možda je njima, u moralnom smislu, i najmanje mjesto tu, jer su i najmanje učinili za sve one borce koji su krvarili za BiH, i za šire bosanske mase. Potvrda tome je i odgovor bosanskih masa koje su svojom pobunom i paljenjem svih državnih ustanova jasno poručile šta misle o njima.

  Neka je “svetao” onaj kamen koji je upućen premijeru Srbije Vučića. No, to – Marš! – trebalo je reći i ostalima. I kamenje prema njima se ne bi vratilo nazad, jer je upućeno u pravom smjeru. 

  Narodi Balkana će sami sebe miriti i živjeti zajedno, kada zbace sve one koji, radi sopstvenih interesa ili interesa moćnika, zavađaju radi pljačke ili ih guraju u nove sukobe i krvoprolića.

  Balkanskim pokretom otpora!