Stav PR – Izdajnička uloga vrhova sindikata

  Da svaki režim potkupljuje vrhove sindikata i na taj način pokušava tupiti oštricu klasnih sukoba, nije ništa nepoznato i to se dešava od kada je radništvo počelo svoju klasnu borbu. Skoro svuda su sindikati malo skrajnuti od te “javne politike” i oni su uglavnom u proteklom periodu svoju sindikalnu borbu sveli na te “mrvice sa stola” koje im omogući krupni kapital. Znači, oni su pod kontrolom  sa sitnim zahtjevima u okvirima sistema i tako posredno i njegovi branitelji. Međutim, ono što se dešava u većini balkanskih država je otišlo korak dalje. Sindikati su uključeni preko plaćeničkih vrhova kao glasnogovornici zvanične politke postojećih režima. Tako su oni devedesetih godina bili pobornici nacionalističke ratne politike. Kasnije su se prilagodili i bili pobornici tzv. poštene privatizacije, pod kojim sloganom je izvršena najveća pljačka i razaranje privrede, odnosno omogućeno ubrzano stvaranje nove kapitalističke klase. Kada su se počeli osjećati prvi znaci otpora takvom stanju, propagandno se stvarao mit o nekavom socijalnom dijalogu: sindikati-kapitalisti-država, a u suštini stvarajući  trijadu pomoću koje se vlada. Gdje je tu sada mafija – kao zasebna cjelina ili su svi toliko isprepletani, čini to pitanje suvišnim.

Nastavi čitanje

Stav PR – Protesti u Srbiji

  Kada se činilo da je Srbija potpuno zamrla, što se tiče gibanja masa i otpora sistemu, mase su opet na ulici.

  Da li su one manje ili više spontano izašle ili organizovano je sporedno pitanje. Kao da nijedan politički akt do sada nije bio izložen pokušajima političkih snaga da utiču na njega, bilo pokretanjem, usmeravanjem ili baštinjenjem njegovih rezultata, jer su moćne sile, uvijek jedni ili čas drugi, ponekad i zajedno, pokušavale da usmjeravaju mase. Znači, nije nam cilj da analiziramo ko bi mogo da stoji iza protesta ovih dana u Srbiji, svjesni da se ništa na ovom svijetu ne može više desiti bez bar djelimično prstiju imperijalističkog i nadnacionalnog smrada i njihovih plaćenika. Cilj nam je da pokušamo da otkrijemo uzroke pojave masa na ulici, koje ideje i snage su zastupljenje među njima i koji su mogući rezultati ovih protesta.

Nastavi čitanje

Sirotinja uzvraća udarac

  Kada se mnogima činilo da je svijet kapitala za dugo odnio pobjedu nad radništvom, obespravljenim masama i svekolikom sirotinjom; kada se svima nametnutom propagandom smiješila “evropska perspektiva”, odjednom je sve krenulo u nekom drugom pravcu i sve se počelo izokretati. Prvo se mislilo da je to samo trenutni izraz prolazne krize kapitala, a onda je počela zabrinutost, pa strah,  panika i spasavaj šta se spasiti može. Pri tome ne pitajući za cijenu i gazeći preko proklamovanih “prava i sloboda” i fašiziranjem društva u raznim oblicima. Ustvari se nije ništa posebno ni desilo niti se dešava, nego su samo istorijske zakonitosti razvoja kapitalizma progovorile punom mjerom i tu nema nikakve mistifikacije. Imaćemo fašizam, imaćemo produbljivanje političke krize, imaćemo propadanje preduzeća, privrednih grana, banaka, bespoštedne borbe za tržište, ratove – regionalne i svjetske i imaćemo ponovo na djelu “zaboravljenu” klasnu borbu sa svim poznatim i pratećim oblicima, uz pojedine dodatke koje toj borbi omogućava savramena tehnologija.

Nastavi čitanje

Stav PR – Protiv militarizacije i rata! Za mir na Balkanu!

  Skoro da ne postoji na zemaljskoj kugli mjesto koje globalni predatori nisu označili kao mogućnost da podstaknu nove ratove. Da još više ubrzaju zamajac vojno-industrijskih kompleksa koji se više ne mogu zaustaviti, i koji donosi ogromne profite, pokušavajući spasiti same sisteme da se ne raspadnu pod teretom svojih protivrječnosti, ukoliko je nadnacionalnom kapitalu danas u interesu da spašava bilo koji postojeći imperijalni sistem.

  Posle kratkotrajnog zatišja, Balkanom ponovo počinju da se čuju ratni bubnjevi. Istina, za sada ne tako glasno, prije svega jer je on samo inicijalna kapisla za sukobe velikih moćnika, a za njih još nije donesena odluka. Ratni bubnjevi su tiši, jer balkanske mase, pa čak ni same vladajuće klike, za razliku kako je to bilo devedesetih na prostoru biše Jugoslavije, sada ne žele ratove. Ali, ko njih pita. Za sada su balkanski režimi primorani, što milom što silom, da kupuju oružje, dodatno se militarizuju, uvode vojne rokove, oblače nevoljne civile u neke nove uniforme i izvode vojne vježbe kao pomoćno sredstvo, bolje reći buduće topovsko meso glavnim protagonistima rata.

Nastavi čitanje

Naši neprijatelji i naša borba

ne-stedi-03  Sposobnost svijeta kapitala u njegovoj borbi protiv proleterskih masa se ogleda ne samo u mogućnosti koncentracije ogromne sile, monopolom nad ekonomijom, medijima i propagandom, nego i sposobnošću da proleterski pokret stalno pokušava atomizirati, ne dozovljavajući mu da se pojavi jedinstvenom silom. Posebno njegovom mogućnošću da “natjera” pokret da snižava svoje opšte ciljeve na nivo koji ne predstavlja opasnost za kapitalistički poredak. I to se tokom druge polovine dvadesetog vijeka pokazalo vrlo učinkovitim. To nije bila samo zasluga svijeta kapitala nego i narastanja unutrašnjih protivrječnosti i slabostima samog proleterskog pokreta, no to nije tema ovog teksta. Nije ni tema da stalno ponavljamo i elaboriramo opštepoznatu činjenicu da svijet kapitala nemilosrdno uništava svaku grupu, pokret koji se pokušava suprotstaviti sa pozicija budućih klasnih odnosa i da dozvoljava i čak podstiče sve one grupe i pokrete koji mu se “suprotstavljaju” sa pozicija djelovanja u ukviru samog sistema, u okviru postojećih klasnih odnosa.

  Da bismo jasno naznačili ko su naši osnovni neprijtelji, moramo poći od konkretnih istorijskih okolnosti i klasnih odnosa, odnosno utvrditi kako se taj sukob između svijeta kapitala i svijeta slobodnih proizvođača i stvaraoca manifestuje. Da li se tu šta promijenilo?

Nastavi čitanje

Moderni-stari fašizam sa nama i u nama

moderni-fasizam-03  Pitanje koje je mučilo intelektualce poslije Drugog svjetskog rata, i o tome su napisane tone knjiga, je – zašto je njemački narod tako lako prihvatio fašizam i Hitlera? Nalazili su se razni odgovori, koje bi mogili sažeti u sljedećem – fašizam je prihvaćen kao posljedica velike ekonomske krize kapitalizma uz svesrdnu podršku krupnog kapitala; kao posljedica podrške srednjih malograđanskih slojeva koji su u tom haosu željeli „neku sigurnost“ za svoje „male živote“; kao reakcija na poniženje njemačke države od strane pobjedničkih sila; kao strah krupnog kapitala od revolucije i dalje boljševizacije Evrope… I čine nam se da su svi ti odgovori tačni i da je sve rečeno. No, ono što je izvjesna manjkavost svih tih analiza je što su se nekako sklanjali od odgovora na pitanje o mogućnosti pojave novog fašizma. Niko nije želio da se bavi ozbiljnije tom temom ili je to bilo skoro zanemarljivo. A fašizam je došao i odjednom smo se ponovo našli u njemu. Mi smo ga nazvali modernim fašizmom iz jednostavnog razloga zbog vremenske distance, a ne zato što ima neke suštinske razlike u odnosu na „stari fašizam“, kao što se ni sam imperijalizam nije suštinski nimalo promijenio. Može se govoriti samo da moderni fašizam ima izvjesne prednosti u odnosu na stari. Prije svega se to odnosi na usavršavanju metoda u nastupu. I kao posljedica nastupanja tog modernog fašizma će biti i ta što će nam se Hitler činiti sve više malim šegrtom ili „pionirom“ na svjetskoj sceni. I da je izvjesno da njegov ogrničavajući poduhvat u novim istorijskim okolnostima dobija novu šansu za tu potrebnu koncentraciju sveopšteg zla.

Nastavi čitanje

Lepe crkve, džamije… lepo gore

lepe-crkve-01  Jedan od osnovnih problema savremenog čovečanstva je svakako verski fundamentalizam, odnosno nastojanje verskih institucija da se ponovo na istorijskoj ravni pojave kao neko ko odlučuje o kretanju tog čovečanstva. Neko će možda reći da te institucije nikada i nisu gubile svoju moć u kreiranju društvene svesti, nacionalnih i državnih politika i za to će ponuditi mnogo argumenata. Tome u prilog ide i to što se u opštoj krizi jednog odlazećeg sveta ponovo pojavljuju upravo i ta nastojanja da se vrati sjaj i moć svim tim crkvama i džamijama, u njihovim pokušajima da se oživi feudalna i ko zna još kakve epohe. Zato ih valjda toliko i zidaju na svakom koraku, jer izgleda kao da ovaj svet ne moze više napred, a religiozne institucije mu tu dođu kao sveži vazduh umirućem. I sasvim je realno da religozne institucije jačaju u svetu koji je postao potpuni gubitak ljudskosti – pa se u „duhovnoj pustoši“, kao uvek, ljudi vraćaju prošlom i besciljno tumaraju bez ikakve želje da osmisle i izbore se za buduće.

Nastavi čitanje

O činjenicama koje tvrdoglavo biju među oči

o-cinjenicama-01  Šta je to „iracionalno“ među narodima Balkana što ih tjera na stalne sukobe, odnosno da budu „sredstvo za potkusurivanje“ velikih sila?

  Većina analitičara će reći da je problem u „istorijskom kašnjenju“ balkanskih naroda, odnosno da oni nisu još ozbiljnije zakoračili u građansku epohu, tj. uz sve „užase” modernog kapitalizma. I za to će navesti desetine argumenata – od toga da su ta društva tek izašla iz plemenskog, feudalnog i patrijarhalnih odnosa, da nisu izgradili moderne oblike državnosti, do toga da su te podjele još duboke itd… I mogli bismo se čak donekle složiti sa tim mišljenjem da nije nečeg drugog – da nije tih nekih drugih činjenica koje neumoljivo i tvrdoglavo biju među oči.

  Šta te činjenice nama govore?

Nastavi čitanje

Stav PR – Nezadovoljstvo masa i petokolonaši

protesti_sa_2014_02  Partija rada podržava sadašnje proteste nezadovoljnih masa protiv režima na prostorima bivše Jugoslavije. Sve one proteste protiv vlasti u Beogradu, Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Podgorici, Skoplju, Prištini i svim drugim gradovima koji su izazvani ili su direktna posledica diktature kapitala, a koja sve bezobzirnije gazi sve osiromašenije i obesprvaljenije mase. I pripadnici Partije rada će dati svoj doprinos tim protestima zajedno sa svim antifašističkim i ljevičarskim organizacijama i grupama.

Nastavi čitanje

Dužničko ropstvo i sluge kapitala

sluge-kapitala-01  Na razvalinama bivše Jugoslavije nastale su državice u kojima su uspostavljeni brutalni oblici kapitalizma. Intenzivno se prešlo na dokidanje preostalih elemenata socijalizma koji su jos postojali u bivšoj Jugoslaviji. Kroz tzv. proces privatizacije ukinuta je tzv. društvena svojina (koja je formalno bila društvena a u suštini u rukama vladajuće biroktratsko-partijske klike) i prešla u ruke nove kapitalističke klase i multinacionalnog kapitala. Ovaj proces je sproveden bez ozbiljnijeg klasnog otpora, uz vojno prisustvo imperijalista (NATO-a) i uz neviđenu propagandu vladajućih elita. Nametnut je neoliberalni mit o privatizaciji i potrebama tzv. tranzicije – evropskih i evroatlantskih integarcija koji nemaju alternative.

Nastavi čitanje