Malograđanska internacionala i moderni fašizam

  Može se reći da je najveća istorijska nepravda u proteklim decenijama na prostorima bivše Jugoslavije to što nije bilo sile koja bi sprovela pravednu odmazdu nad vrhom malograđanskih slojeva i intelektualne elite. Nad tim slojevima koji su i danas prisutni, šepure se, ne kaju se i ne fali im dlaka sa glave. Njima, koji su raspirivali međunacionalnu mržnju i osmišljavali sve te masovne zločine i stradanja naroda. I, ako se vodimo etičkim načelima, to je najveći poraz i sramota za sve ono misleće i humanističko u tim narodima.

  Nakon završetka ratova i potpune restauracije kapitalizma, činilo se da je malograđanskim slojevima otvoren prostor za ostvarenje napretka na društvenoj ljestvici ekonomske i političke moći i približavanje kapitalističkoj klasi kroz projekat neoliberalne EU. Otuda i ogromna podrška ovih slojeva proklamovanom neoliberalnom konceptu i neposrednom angažovanju u političkim partijama. Time se dešava i taj privremeni ideološki preokret malograđanskih slojeva od nacionalizma ka neoliberalizmu, distancirajuci se od “kulturno zaostale, inferiorne i primitivne nacionalisitičke mase”.

Nastavi čitanje

Stavovi PR – januar 2017

  1. Uzroci raspada Jugoslavije i nove integracije?

  SFR Jugoslavija se raspala zbog potpune pobede nacionalističke politike u vrhovima Saveza komunista Jugoslavije, ekonomske krize u koju je društvo zapalo i promene odnosa snaga na medjunarodnom planu. Višedecenijsko nagomilavanje političkih, ekonomskih i nacionalnih suprotnosti nužno je na kraju proizvelo otvorene sukobe i raspad države.

  Partija rada zastupa stav da su, u situaciji krize i rastakanja državne zajednice, najveći uzročnik stvaranja nacionalističke mržnje, podizanja ratnih tenzija i kasnije rata, bile snage velikosrpskog nacionalizma. Te snage su svojom agresivnom nacionalističkom politikom, stavljajući JNA, kao najjaču vojnu silu pod svoju kontrolu, odigrale presudnu ulogu u ratnim dogadjanjima na ovim prostorima. Pored pretvaranja JNA u direktan instrument rata protiv drugih naroda Jugoslavije, uporedo, je izvršena bezočna manipulacija nacionalnim osećanjima i stvaranje nacionalističke mržnje od strane medija koje je kontrolisao režim, od strane većine političkih partija, kao i tzv. nacionalnih institucija (SANU, UKS, SPC). Ovakva homogenizacija velikog dela srpskog naroda, kao i prethodno navedeni uzroci, doveli su do jačanja nacionalizma kod drugih naroda, posebno velikohrvatskog nacionalizma. Rezultati svega bili su zastrašujući – višegodišnji ratovi, desetine hiljada mrtvih i ranjenih, stotine hiljada izbeglih lica, ratni zločini, osiromašenje većine naroda, beskrupulozna pljačka i profiterstvo državnih vrhova itd.

Nastavi čitanje

Moderni-stari fašizam sa nama i u nama

moderni-fasizam-03  Pitanje koje je mučilo intelektualce poslije Drugog svjetskog rata, i o tome su napisane tone knjiga, je – zašto je njemački narod tako lako prihvatio fašizam i Hitlera? Nalazili su se razni odgovori, koje bi mogili sažeti u sljedećem – fašizam je prihvaćen kao posljedica velike ekonomske krize kapitalizma uz svesrdnu podršku krupnog kapitala; kao posljedica podrške srednjih malograđanskih slojeva koji su u tom haosu željeli „neku sigurnost“ za svoje „male živote“; kao reakcija na poniženje njemačke države od strane pobjedničkih sila; kao strah krupnog kapitala od revolucije i dalje boljševizacije Evrope… I čine nam se da su svi ti odgovori tačni i da je sve rečeno. No, ono što je izvjesna manjkavost svih tih analiza je što su se nekako sklanjali od odgovora na pitanje o mogućnosti pojave novog fašizma. Niko nije želio da se bavi ozbiljnije tom temom ili je to bilo skoro zanemarljivo. A fašizam je došao i odjednom smo se ponovo našli u njemu. Mi smo ga nazvali modernim fašizmom iz jednostavnog razloga zbog vremenske distance, a ne zato što ima neke suštinske razlike u odnosu na „stari fašizam“, kao što se ni sam imperijalizam nije suštinski nimalo promijenio. Može se govoriti samo da moderni fašizam ima izvjesne prednosti u odnosu na stari. Prije svega se to odnosi na usavršavanju metoda u nastupu. I kao posljedica nastupanja tog modernog fašizma će biti i ta što će nam se Hitler činiti sve više malim šegrtom ili „pionirom“ na svjetskoj sceni. I da je izvjesno da njegov ogrničavajući poduhvat u novim istorijskim okolnostima dobija novu šansu za tu potrebnu koncentraciju sveopšteg zla.

Nastavi čitanje

Diktatura kapitala, fašizam i klasna borba

pesnica  Polazeći od stava da fašizam nije samo jedan od oblika ispoljavanja kapitalizma, u vidu posledice njegove duboke krize, već da kapitalizam i ne može više da postoji, a da ne ispoljava svoje fašističko lice, zadat nam je imperativ da stavljamo znak jednakosti između borbe protiv diktature kapitala i onoga što se danas imenuje fašizmom.

  Pokušaj da se otupi oštrica antifašizmu tako što bi se sveo na folklorno i deklarativno, ili čak krajnje kapitulantsko traženje samih antifašisita od režima da se obračunava sa fašizmom na ulicama, direktno je u službi diktature kapitala. Zato je zadatak antifašista danas ne samo da se organizovano suprotstavljaju toj diktaturi, već i svim njenim isturenim odredima u vidu fašističke ološi.

Nastavi čitanje

Od četništva ka fašizmu

rehabilitacija-nedica-02  Često je Miloševićev režim etiketiran kao fašistički, što nije bilo tačno. Istina je da je taj režim odgovoran za razaranje Jugoslavije, stradanje jugoslovenskih naroda i stradanje samog srpskog naroda, no ne može se okarakteristati kao fašistički, iako je u pojavnim elementima tog režima bilo i elemenata fašizma. To se pre svega ogledalo u propagandi, ulozi neprikosnovenog “vođe”, proglašavanje „svog” naroda izabranim, samim idejama etničkog čišćenja, zločinima itd. 

Nastavi čitanje

Nove rehabilitacije i okupacije

rehabilitacija06  Kada su se devedesetih godina prošlog veka, na dobro organizovanim mitinzima od strane službi bezbednosti i pod motom „dešavanja srpskog naroda“, počeli da se pojavljuju ljudi sa četničkim obležjima i zastavama, tadašnji predsednik „komunista“ Srbije, Slobodan Milošević, je cinično izjavio da to nisu nikakvi nacionalisti i četnici, nego pojedinci u svojim narodnim nošnjama.

  E ti „u narodnim nošnjama“ su kasnije, ojačani od samog sistema, postali izvršitelji najvećih zločina na terenu.

Nastavi čitanje

NATO je fašizam XXI vijeka

bpo-06  Događaji u Ukrajini i Grčkoj su prilika za balkansku ljevicu da osmisli svoju jasnu strategiju, ali i izvrši jasnu diferencijaciju među sobom. Glavni neprijetelj balkanskih naroda je svakako NATO imperijalizam, ali ne u ime ruskog imeprijalizma, već u ime toga da Balkan pripada balkanskim narodima.

  Zato je agitacija i borba protiv direktnog ili posrednog ukljucivanja Crne Gore, Srbije, Kosova, Makedonije i BiH u NATO danas zadatak revolucionarne ljevice, kao i širenja anitimperijalističkog raspoloženja u masama. Svakako da i konkretna klasna borba masa u svim zemljama Balkana, može biti ta iskra koja će antiimperijalističkom pokretu dati novu dimenziju. Da mase prihvate da je prisustvo NATO pakta na njihovoj teritoriji u službi zaštite pljačakaškog kapitalističkog poretka koji ih svakim danom čini siromašnijim i neslobodnijim. I da je zadatak NATO trupa da krupnom kapitalu osigura pljačku balkanskih zemalja.

« 1 of 3 »

Nastavi čitanje

Nema mira dok je kapitalizma

dsc05384_resize-1  Partija rada je, zajedno sa ostalim antifašistima na protestu u Novom Sadu, pokazala svoju jasnu antifašističku i antikapitalističku orijentaciju. 
Osnovni zadatak pripadnika PR na protestu bio je da se ukaže kako je vođenje borbe protiv diktature kapitala u suštini vođenje borbe protiv modernog fašizma. 

  Zato PR smatra da danas za sve antifašiste na Balkanu ne postoji važniji zadatak od sprečavanja ponovnog pokušaja potpirivanja međunacionalne mržnje među balkanskim narodima, i izazivanja ratova u interesu imperijalista. Poslije izbijanja novih sukoba, svi balkanski narodi bi ubrzo bili desetkovani i za dugi niz godina osuđeni da žive u potpunoj bijedi i sa oružjem u rukama. Zato je i parola PR na antifašističkom protestu bila – Balkanskim pokretom otpora! Time je PR jasno uputila poruku za mir i zajedništvo balkanskih naroda, ali i upozorenje da se do mira i zajedništva može doći samo borbom udruženih balkanskih obespravljenih masa. Otporom imperijalistima, diktaturi kapitala i njihovim fašističkim izdancima u raznolikim oblicima. Klasnim otporom na svakom mjestu i svim sredstvima. 

  KO SE NE BORI PROTIV KAPITALIZMA, NEKA ĆUTI O FAŠIZMU!
  BALKANSKIM POKRETOM OTPORA!

Stav PR – Ukrajina

bilten-logo

  Divljanje fašista, koji su pomognuti od zapadnih imperijalista, te njihovo rušenje korumpirane vlasti u Ukrajini, bio je okidač koji je samo ogolio dubinu suprotnosti između zapadnog i ruskog imperijalizma.

  Nadmetanje ovih imperijalista, kao i korumpirani pljačkaški sistem, doveli su Ukrajinu u skoro bezizlaznu situaciju, a sam narod učinili još siromašnijim. Sada se najšire mase u Ukrajini podstiču na međunacionalne sukobe i postaju sredstvo pomoću kojeg imperijalisti pokušavaju da ostvare svoje interese.

  Dosledno svojim internacionalističkim principima, PR podržava borbu ukrajinskog proletarijata da smogne snage i počne voditi aktivniju borbu protiv fašističke i nacionalističke marionetske vlasti i jedinstveno se odupre i zapadnom i ruskom imperijalizmu.

   Za mir među narodima Ukrajine!

   Smrt zapadnim i ruskim imperijalistima!

   Živela slobodna, radnička Ukrajina!

“Malograđani svih zemalja, ujedinimo se u fašizmu!”

smrt-fasizmu-2    Sukob dvije epohalno suprotstavljene klase – buržoazije i proletarijata se nastavlja u novim oblicima i na višem nivou. Oružje koje je kapitalizam iskovao u malograđanskim slojevima pokazalo se kao moćno sredstvo u očuvanju kapitalizma, prvenstveno kao najbolji tampon od „najezde proleterskih hordi“ na temelje samog sistema.

    Malograđanski slojevi su po svom društvenom položaju onaj sloj koji je razapet između svoga poluproleterskog položaja i težnje za moći buržoskog svijeta. Malogražanin je duboko nesrećan što ne može da bude dio buržoaskog svijeta, što je stalno u „čekaonici elite“, ali gaji i veliki prezir prema puku i „njegovom primitivizmu“. Malograđanin je servilan i gadljiv. On će sa suzama bacati cvijeće na tenkove koji idu da gaze po drugim narodima; on će istovremeno prvi biti na ulici kada vidi da je taj isti sistem gotov; on je i „Veliki Srbin“ i „Veliki Hrvat“ i „Veliki Evropejac“ kada treba; vjernik koji ljubi krst i suze roni za nestankom „tradicionalnih vrijednosti“; on je i na strani štrajkača protiv sistema i stalno nešto gunđa, ali će biti i prvi za „red i zakon“ uveden od tog istog sistema. Suština malograđanske pozicije je uvijek ista – očuvati svoj položaj negdje uz skute režima. Njegov prezir prema radničkoj klasi je daleko jači od straha koje osjeća buržoazija od radničke klase. Malograđaninu smetaju „ radnici koji smrde po gradskom prevozu kada se vraćaju sa posla“, „koji nemaju kulturu stanovanja i odišu primitivizmom“ i „koji samo loču, tuku svoje žene i prave sirotinju“. Malograđanina ne dotiču bombe po svijetu, niti dječije suze, izbjeglice, glad. Kapitalizam je uspio da razvije „novu ljudsku vrstu“ – neosjetljivu na patnju drugih, a uplašenu od svega i koja neprestalno drhti nad sopstevnim životom.

Nastavi čitanje