Sirotinja uzvraća udarac

  Kada se mnogima činilo da je svijet kapitala za dugo odnio pobjedu nad radništvom, obespravljenim masama i svekolikom sirotinjom; kada se svima nametnutom propagandom smiješila “evropska perspektiva”, odjednom je sve krenulo u nekom drugom pravcu i sve se počelo izokretati. Prvo se mislilo da je to samo trenutni izraz prolazne krize kapitala, a onda je počela zabrinutost, pa strah,  panika i spasavaj šta se spasiti može. Pri tome ne pitajući za cijenu i gazeći preko proklamovanih “prava i sloboda” i fašiziranjem društva u raznim oblicima. Ustvari se nije ništa posebno ni desilo niti se dešava, nego su samo istorijske zakonitosti razvoja kapitalizma progovorile punom mjerom i tu nema nikakve mistifikacije. Imaćemo fašizam, imaćemo produbljivanje političke krize, imaćemo propadanje preduzeća, privrednih grana, banaka, bespoštedne borbe za tržište, ratove – regionalne i svjetske i imaćemo ponovo na djelu “zaboravljenu” klasnu borbu sa svim poznatim i pratećim oblicima, uz pojedine dodatke koje toj borbi omogućava savramena tehnologija.

Nastavi čitanje

Moderni-stari fašizam sa nama i u nama

moderni-fasizam-03  Pitanje koje je mučilo intelektualce poslije Drugog svjetskog rata, i o tome su napisane tone knjiga, je – zašto je njemački narod tako lako prihvatio fašizam i Hitlera? Nalazili su se razni odgovori, koje bi mogili sažeti u sljedećem – fašizam je prihvaćen kao posljedica velike ekonomske krize kapitalizma uz svesrdnu podršku krupnog kapitala; kao posljedica podrške srednjih malograđanskih slojeva koji su u tom haosu željeli „neku sigurnost“ za svoje „male živote“; kao reakcija na poniženje njemačke države od strane pobjedničkih sila; kao strah krupnog kapitala od revolucije i dalje boljševizacije Evrope… I čine nam se da su svi ti odgovori tačni i da je sve rečeno. No, ono što je izvjesna manjkavost svih tih analiza je što su se nekako sklanjali od odgovora na pitanje o mogućnosti pojave novog fašizma. Niko nije želio da se bavi ozbiljnije tom temom ili je to bilo skoro zanemarljivo. A fašizam je došao i odjednom smo se ponovo našli u njemu. Mi smo ga nazvali modernim fašizmom iz jednostavnog razloga zbog vremenske distance, a ne zato što ima neke suštinske razlike u odnosu na „stari fašizam“, kao što se ni sam imperijalizam nije suštinski nimalo promijenio. Može se govoriti samo da moderni fašizam ima izvjesne prednosti u odnosu na stari. Prije svega se to odnosi na usavršavanju metoda u nastupu. I kao posljedica nastupanja tog modernog fašizma će biti i ta što će nam se Hitler činiti sve više malim šegrtom ili „pionirom“ na svjetskoj sceni. I da je izvjesno da njegov ogrničavajući poduhvat u novim istorijskim okolnostima dobija novu šansu za tu potrebnu koncentraciju sveopšteg zla.

Nastavi čitanje

Dužničko ropstvo i sluge kapitala

sluge-kapitala-01  Na razvalinama bivše Jugoslavije nastale su državice u kojima su uspostavljeni brutalni oblici kapitalizma. Intenzivno se prešlo na dokidanje preostalih elemenata socijalizma koji su jos postojali u bivšoj Jugoslaviji. Kroz tzv. proces privatizacije ukinuta je tzv. društvena svojina (koja je formalno bila društvena a u suštini u rukama vladajuće biroktratsko-partijske klike) i prešla u ruke nove kapitalističke klase i multinacionalnog kapitala. Ovaj proces je sproveden bez ozbiljnijeg klasnog otpora, uz vojno prisustvo imperijalista (NATO-a) i uz neviđenu propagandu vladajućih elita. Nametnut je neoliberalni mit o privatizaciji i potrebama tzv. tranzicije – evropskih i evroatlantskih integarcija koji nemaju alternative.

Nastavi čitanje

Koreni rasprada jugoslovenske države

tito04  Druga Jugoslavija se raspala u procesu koji je trajao nekoliko decenija. Koreni tog procesa leže u napuštanju osnovnih principa socijalističke revolucije od strane monopola vlasti jedne partije (Savez Komunista Jugoslavije) i uvedenog aspolutizma J.B.Tita. Vlast koju je uspostavila Komunistčka Partija Jugoslavije nakon Drugog svetskog rata joj je dala mogućnost stvaranja temelja socijalističkog društva – nacionalizacija, određeni stepen kolektivizacije i industrijalizacija. Međutim ovaj proces je prekinut i započeo je obrnut proces – postepeni razvoj kapitalizma na stvorenim temeljima socijalističkog društva…

Nastavi čitanje

Diktatura kapitala, fašizam i klasna borba

pesnica  Polazeći od stava da fašizam nije samo jedan od oblika ispoljavanja kapitalizma, u vidu posledice njegove duboke krize, već da kapitalizam i ne može više da postoji, a da ne ispoljava svoje fašističko lice, zadat nam je imperativ da stavljamo znak jednakosti između borbe protiv diktature kapitala i onoga što se danas imenuje fašizmom.

  Pokušaj da se otupi oštrica antifašizmu tako što bi se sveo na folklorno i deklarativno, ili čak krajnje kapitulantsko traženje samih antifašisita od režima da se obračunava sa fašizmom na ulicama, direktno je u službi diktature kapitala. Zato je zadatak antifašista danas ne samo da se organizovano suprotstavljaju toj diktaturi, već i svim njenim isturenim odredima u vidu fašističke ološi.

Nastavi čitanje

Moderno ropstvo

1-may-workers-day-break-the-chains  Učili smo da su robovi bili “stvari koje govore”. Crnčili su od zore do ponoći, bez prava na slobodu kretanja, a mogli su biti ubijeni, ili u boljem slučaju prodani, pa kako se kome zalomi – još gore, ako ima gore ili nešto malo bolje. I mislilo se da je to prevaziđena i nepovratna društvena epoha. Onda su se u poslednjim decenijama počeli otkrivati svuda po svijetu pojedini slučajevi ropstva, uz “zgražavanje” malograđanske klase. Posle se vidjelo da to nije baš usamljeni slučaj i da je ropstvo vrlo živo i u današnjim uslovima, sa svim karakteristikama nekadašnje epohe kao i da to nisu izuzeci nego u mnogome i sama suština savremene epohe. Jedina je razlika u tome što je moderni rob formalno-pravno zaštićen. U suštini je sve ostalo isto. I dalje rade od zore do mrkla mraka. I dalje rob ne može napustiti svog gazdu (gospodara). I dalje može biti ubijen a da to niko ne sazna, niti da iko odgovara za to. No, pošto je sve u neprestanom kretanju, ni današnje moderno ropstvo nije baš ostalo potpuno isto. Ono je mnogo uznapredovalo, i neke stvari su se strahovito promijenile i dobile drugu formu.

Nastavi čitanje

Nema mira dok je kapitalizma

dsc05384_resize-1  Partija rada je, zajedno sa ostalim antifašistima na protestu u Novom Sadu, pokazala svoju jasnu antifašističku i antikapitalističku orijentaciju. 
Osnovni zadatak pripadnika PR na protestu bio je da se ukaže kako je vođenje borbe protiv diktature kapitala u suštini vođenje borbe protiv modernog fašizma. 

  Zato PR smatra da danas za sve antifašiste na Balkanu ne postoji važniji zadatak od sprečavanja ponovnog pokušaja potpirivanja međunacionalne mržnje među balkanskim narodima, i izazivanja ratova u interesu imperijalista. Poslije izbijanja novih sukoba, svi balkanski narodi bi ubrzo bili desetkovani i za dugi niz godina osuđeni da žive u potpunoj bijedi i sa oružjem u rukama. Zato je i parola PR na antifašističkom protestu bila – Balkanskim pokretom otpora! Time je PR jasno uputila poruku za mir i zajedništvo balkanskih naroda, ali i upozorenje da se do mira i zajedništva može doći samo borbom udruženih balkanskih obespravljenih masa. Otporom imperijalistima, diktaturi kapitala i njihovim fašističkim izdancima u raznolikim oblicima. Klasnim otporom na svakom mjestu i svim sredstvima. 

  KO SE NE BORI PROTIV KAPITALIZMA, NEKA ĆUTI O FAŠIZMU!
  BALKANSKIM POKRETOM OTPORA!