Nismo se dovoljno razgraničili

  Da bi se u išta valjano napravilo u bilo kojoj oblasti ljudske djelatnosti mora postojati i taj otklon spram postojećeg, vladajućeg. Tako i u politici, da bi se napravio prodor iz obruča postojećih društvenih odnosa i stega mora se praviti iskorak spram ustaljenog, ali i proglašenog “progresivnim” i “obećavajućim”.

  Nas ovdje ne interesuje taj otklon od nacionalsitičkih, fašističkih i neoliberalnih shvatanja i njihovih hordi, uvijenih u najsuptilnije metode porobljavanja, pljačke ili brutalnog uništenja u izazvanim i podsticanim sukobima. U našem žaru koji nas podstiče da budemo prije svega slobodni ljudi i borci, nas zanima da napravimo otklon od svih onih shvatanja koje unose pometnju, zamagljuju suštinu i otežavaju da se požar klasne borbe obespravljenih masa rasplamsa u svojoj punoći.

  Znači nas otklon mora biti direktan i jasan.

Nastavi čitanje

Naši neprijatelji i naša borba

ne-stedi-03  Sposobnost svijeta kapitala u njegovoj borbi protiv proleterskih masa se ogleda ne samo u mogućnosti koncentracije ogromne sile, monopolom nad ekonomijom, medijima i propagandom, nego i sposobnošću da proleterski pokret stalno pokušava atomizirati, ne dozovljavajući mu da se pojavi jedinstvenom silom. Posebno njegovom mogućnošću da “natjera” pokret da snižava svoje opšte ciljeve na nivo koji ne predstavlja opasnost za kapitalistički poredak. I to se tokom druge polovine dvadesetog vijeka pokazalo vrlo učinkovitim. To nije bila samo zasluga svijeta kapitala nego i narastanja unutrašnjih protivrječnosti i slabostima samog proleterskog pokreta, no to nije tema ovog teksta. Nije ni tema da stalno ponavljamo i elaboriramo opštepoznatu činjenicu da svijet kapitala nemilosrdno uništava svaku grupu, pokret koji se pokušava suprotstaviti sa pozicija budućih klasnih odnosa i da dozvoljava i čak podstiče sve one grupe i pokrete koji mu se “suprotstavljaju” sa pozicija djelovanja u ukviru samog sistema, u okviru postojećih klasnih odnosa.

  Da bismo jasno naznačili ko su naši osnovni neprijtelji, moramo poći od konkretnih istorijskih okolnosti i klasnih odnosa, odnosno utvrditi kako se taj sukob između svijeta kapitala i svijeta slobodnih proizvođača i stvaraoca manifestuje. Da li se tu šta promijenilo?

Nastavi čitanje

Diktatura kapitala, fašizam i klasna borba

pesnica  Polazeći od stava da fašizam nije samo jedan od oblika ispoljavanja kapitalizma, u vidu posledice njegove duboke krize, već da kapitalizam i ne može više da postoji, a da ne ispoljava svoje fašističko lice, zadat nam je imperativ da stavljamo znak jednakosti između borbe protiv diktature kapitala i onoga što se danas imenuje fašizmom.

  Pokušaj da se otupi oštrica antifašizmu tako što bi se sveo na folklorno i deklarativno, ili čak krajnje kapitulantsko traženje samih antifašisita od režima da se obračunava sa fašizmom na ulicama, direktno je u službi diktature kapitala. Zato je zadatak antifašista danas ne samo da se organizovano suprotstavljaju toj diktaturi, već i svim njenim isturenim odredima u vidu fašističke ološi.

Nastavi čitanje

Srušiti svijet dominacije muškaraca!

partizani11  Ako išta trenutno zaslužuje pažnju u ovom svijetu haosa, to su ti tragovi nade koji se probijaju kroz nove vidove borbe za oslobađanje žena. Hiljadugodišnja dominacija patrijarhata ustrojena je onog trenutka kada se jedan svijet ravnopravnosti žena i muškaraca, zbog pojave privatne svojine, pocijepao, ne samo na klase, nego i na dominaciju jednog pola nad drugim. Žena je od tada, u tom obliku ropstva, postala ne samo “mašina za rađanje”, nego i najjeftinija radna snaga, kako “domaća” (neplaćeni kućni rad) tako kasnije u novim uslovima i “fabrička”, ali i sredstvo za nametanje obrazaca ponašanja po mjeri te opšte privatnosti i opšteg posjedovanja na osnovu moći kapitala u dominantno patrijarhalnom svetu.

Nastavi čitanje

A šta da se (ne) radi?

rudari-bunt01  Za tzv. revolucionarnu ljevicu na prostoru bivše Jugoslavije i Balkana se može reći da je dobro što postoji zbog teških objektivnih okolnosti za njeno djelovanje, ali i bolje da je i nema kada je takva. I jedno i drugo je tačno.

  Jedna pjesnik i tribun zla, davno je rekao – „Zbog velikih misli koje misle svako misli veliki je…“ To se donekle može danas primijeniti na ovu ljevicu raznih naziva i simbola – „pravih orijentacija“, „jedino ispravnih stavova“, svrstene u neke „moćne“ internacionale, saveze, sekcije…; sastavljene uglavnom od smušenih intelektualaca i mnoštvo sujete u razne komunističke, marksističko-lenjinističke, anarhističke, novoljevičarske, antifšističke i ko zna kakve sve grupe. Bez ikakve povezanosti sa masama i mogućnosti da utiču ozbiljnije na političke procese.

Nastavi čitanje

Klasna borba pobjediti mora!

plakat   Val nacionalističkog orgijanja na Balkanu je za nama. Ekonomska kriza, sve teži uslovi života i beznade u kojima su gurnute široke mase ne ostavljaju im mnogo prostora, sem za preokupacijom jednim osnovnim životnim ciljem – kako preživjeti. I to kako preživjeti ne narednih godina, već se to vrijeme neprestalno krati na mjesece, nedjelje a u sve češćim slucajevima – kako preživjeti do sjutra.

   Sve je više i očajnika koji dižu ruku na sebe; sve je više i iracionalnog ponašanja kada ljudi pucaju i bijes iskaljuju i na nedužnima. Zanimljiv je i taj bijes koji se iskaljuje i na sredstvima sopstvenog rada, kao nedavni slučaj u Kragujevcu, kada su oštećeni automobili od istih radnika koji su ih proizveli. Znaju ti isti radnici da taj proizvod postaje nešto strano čim side sa proizvodne trake. Da postaje nešto strano i da će dobiti samo mrvu od svog rada koji su uložili. Taj automobil postaje predmet njihove klasne mržnje. Kao da se vraćamo na pocetku XIX veka kada su radnici uništavali svoje mašine misleći da je problem u mašinama što ostaju bez posla, a ne u samim kapitalistima i sistemu koji vlada.

   Nezadovoljne su se mase pokrenule i to niko više ne može zaustaviti. Vladajuća klasa ima samo izbor da ih gurne u nove ratove ili da pokuša da uvodenjem fašističke diktature – “zavodenjem reda” u haosu koji je sve već u društvu i tako sacuvaju temelje kapitalističkog poretka. Ne treba sumnjati da će za to imati blagoslov svih malogradanskih slojeva – “pa ovo je strašno ,… ovako se više ne može…. šta ta policija radi… čovjek više nema mira ni na ulici, ni u sopstvenoj kući… “

   No po prvi put se može reći sa optimizmom da je klasna svijest narasla posle skoro pola vijeka u Evropi i da počinje sve više dobijati i forme organizovane borbe. Na toj relaciji organizovane borbe i pokušaja davanja besciljne stihijnosti pokretu, a na koju će igrati i sami evropski režimi, vodiće se bitka u kome će se pravcu pokret kretati.

Nastavi čitanje

Otpor naroda Balkana

mart_ide   mart_ide4

   Narodi na Balkanu su dovedeni u novi položaj neokolonijalnog ropstva. I dok se predstavnici političkih elita po balkanskim državama kočopere u lažnoj ozbiljnosti sa  srednjovekovnim zastavama, grbovima, restauriranim dvorovima, „nacionalnim ponosom“, ali i sa istančanim osjećajem za profit, pljačku, surovu eksplotaciju, i sa malogradjanskim žalopojkama nad teškim životom svog naroda, u stvarnom odnosu političkih snaga oni skoro ne predstavljaju ništa. Oni su obični poslušnici krupnog multinacionalnog kapitala. Narod bio rekao – krpe. Zato se ove krpe i ponašaju kako im se kaže, odnosno i potpisuju tamo gde im se uperi prstom. Sve ostalo je obična predstava za narod. Najbolji primjer za to je način na koji su su pod pritiskom močnih  režimski predstavnici Beograda i Prištine  došli do najnovijeg dogovora.

Nastavi čitanje