Sa naših prvomajskih ulica 2017

« 1 of 3 »

Partija rada i 1. Maj

03  Nakon raspada Jugoslavije i ratova, 1. maj se nije obeležavao. Kasnije je nastavljeno po izletištima to malograđansko praznovanje. Borbeni praznik radničke klase davno je izgubio tu svoju osobinu na ovim prostorima.

  PR je prva organizacija koja je na beogradskim ulicama 2000-i nekih počela da obnavlja neke naznake borbenog duha tog praznika. PR je nekoliko godina sama ispred uništenih fabrika u Rakovici, ispred Vlade, spomenika Dimitriju Tucoviću manifestovala sa crvenim zatavama. Parolama i govorima je pokušavala bar malo da utiče na svest obespravljenih masa da počnu izlaziti na ulice, na proteste. Tih godina su i ostale levičarske grupe počele da manifestuju po beogradskim ulicama.

Continue Reading

Zovu nas ulice!

may_day_2013_43  Danas se u uslovima diktature kapitala dešavaju fenomeni koji na jedan novi način oslikavaju klasne sukobe, a koji su posledica globalnog pohoda kapitala s ciljem porobljavanja naroda svijeta, ujedno sa zatiranjem dosadašnjih građanskih prava, potpunim razbijanjem i minimiziranjem prava radničke klase i davanjem sve većeg prostora novim oblicima fašizma. Paralelno sa ovim pohodom modernih konkviskadora, dešavaju se i fenomeni novih oblika klasnog otpora čije poprište se sve više izmešta iz krugova tvornica na trgove i ulice gradova, kao i kroz radikalnije oblike i direktan oružani otpor u vidu gerilskih pokreta. Radničkoj klasi u tvornicama su stavljeni mnogo čvršći okovi, i ona je u suštini pretvorena u moderne robove, tako da je njen oblik klasnog otpora umnogome ograničen, odnosno zahtjeva mnogo veći stepen krize i dezintegracije kapitala, da bi dobio na zamahu i pokazao svu svoju snagu.

Continue Reading

1. maj koji to nije

01maj2015-01  Ove godine sindikalni pokret u Srbiji, BiH i ostalim „bivšim“ je dostigao samo dno u zastupanju interesa radničke klase i njene borbe.

  Pored opšte razdijeljenosti sindikalnog pokreta, kupljenosti vrhova sindikata od strane režima i predstavnika krupnog kapitala, sindikati su otišli i korak dalje u svojoj nemoći. Oni se čak i ne trude da okupe radnike na svoje „proteste“.

  Stvarna nemoć da se okupi ozbiljniji broj radnika za 1. maj i povede „radnička borba“ govori o tome koliko su postojeći sindikati izgubili uticaj u masama, kao i da radnici u njima više ne prepoznaju zaštitnike njihovih opštih, a ni pojedinačnih interesa. Ova sindikalna rukovodstva nisu više u stanju nikog da predstavljaju osim sami sebe. Ona su davno zaslužila da im radnička klasa, ne samo „okrene leđa“, već i da se obračuna sa njima.

« 1 of 2 »

Continue Reading

U susret otporu!

prvimaj2015-07  Partija rada poziva na aktivniji otpor diktaturi kapitala i daljem porobljavanju balkanskih naroda od strane velikih sila i krupnog finansijskog kapitala.
Osiromašene i ponižene mase po balkanskim zemljama nemaju više šta da izgube. Otpor masa raste raznim povodima, ali raste i diktatura i represivna sila klasnog protivnika.

  Jačanje otpora podrazumijeva svakodnevne aktivnosti u raznim oblicima i na raznim mjestima. Time jača svijest u samim masama da se mora pružiti aktivni otpor diktaturi kapitala, te protivnik time gubi sposobnost da gasi hiljade malih požara.
Odbranimo 1. maj od ponovnih pokušaja oduzimanja njegove klasne suštine, kao borbenog radničkog praznika i praznika svih obespravljenih i nezadovoljnih. 

  Pokažimo 1. maja da postoji otpor u masama. Time branimo svoje ljudsko dostojanstvo i time povećavamo mogućnost da srušimo diktaturu kapitala.
Naše zastave nisu nacionalne, niti vjerske, već klasne. To su zastave svih obespravljenih. To su zastave internacionalizma, jer mi smo – mi smo proleteri!

Srušiti diktaturu kapitala !
Blakanskim pokretom otpora!

Na barikade!

protesti_01  Bande kapitalističkih plaćenika po Beogradu, Zagrebu, Sarajevu i drugim gradovima bivše Jugoslavije su mislili da nema kraja poniženju i eksploataciji radničke klase. Mislili su da im moć novca, sila represivnog aparata i velike gazde spolja omogućuju lagodnu vladavinu. I da im je jedini problem kako će u zajedničkoj pljački (udruženom zločinačkom poduhvatu), pobijediti svoje rivale, koji hoće samo kao i i oni, bar malo. Za njih je radnička klasa samo statistički podatak, broj – koliko treba otpustiti, koliko im treba dati da prežive, koja im se još prava mogu uskratiti i ništa više. Istina, oni su u pravu. Ta radnička klasa je već decenijama dezorijentisana, gurnuta na marginu, bez skoro ikakvih prava i “bez zuba“, ali je sada je i gladna. Ta radnička klasa može postati bijesna; ta radnička klasa ako iskaže radničku solidarnost, može biti i opasna po samu vlast. Taj “ljudski i nepotrebni višak” neće tražiti samo zaostale plate, zdavstveno osiguranje… Može tražiti nazad fabrike, samu vlast za sebe. Zato , oprez! Stari metod obećanja i prijetnji u paketu najprije, kako opasni virus radničkih barikada i blokada ne bi počeo da se širi. Ako treba, koristiće se i sila, bilo plaćenih fašističkih batinaša, bilo specijanih policija, zbog ugrožavanja javnog reda, poretka i sve u interesu – građana, “poreskih obveznika”, Srbije, Hrvatske, BiH…

Continue Reading

Stav PR – april 2013

bilten-logo   PR pozdravlja početke protesta i izlaske nezadovoljnih gradjana na ulice u Sloveniji, Hrvatskoj, BiH, Srbiji…., kao što pozdravlja i proteste grčkih masa, i uči iz iskustva revolucionarne borbe kurdskih i turskih organizacija.

   PR će učestvovati u svim protestima koja imaju za cilj jačanje klasne svijesti obespravljenih masa i poraz nacionalističke, klerofašističke i neoliberalne svijesti na ovim prostorima, bez obzira na idejnu šarolikost, pa i konfuziju kojom obiluju sami protesti.

   Istovremeno će PR zastupati onu liniju u pokretu koja će doprinositi da pokretom ne prevladaju ona shvatanja koje zastupaju reformističke struje i čija se „revolucionarnost“ zaustavlja i povlači pred „svetosti privatne svojine“, moci imperijalističke vojne internacionale i „nedodirljivosti osnova kapitalističkog sistema“.

    PR neci ići ni putem onih snaga koje borbu protiv kapitalističkog sistema vidi u stihijskim akcijama koje namaju suštinski cilj da se organizovanom borbom dodje do rušenja kapitalističkog sistema, već su izraz individualnog protesta, bunta, „načina življenja“, a u pojedinim slučajevima i izraz manipulacije nezadovoljstvom masa.

   Jačanjem klasne svijesti obesprvaljenih masa stvaraju se uslovi da se te iste mase pripreme za više oblike klasne borbe s ciljem rušenja kapitalističkog sistema. Dužnost PR i svih revolucionarnih grupa je da svojim primjerom, odnosno konkretnom borbom u neposrednoj praksi, a ne samo na riječima, doprinose jačanju klasne svijesti obepravljenih masa.