Reakcionari pod komunističkom zastavom

  Obračun Lenjina sa kapitulantskom reformističkom strujom u tadašnjem najprogresivnijem socijaldemokratskom pokretu se desio prije više od jednog vijeka, u teoriji i samoj praksi. Lenjin je svoj udar protiv tadašnje socijaldemokratije uperio u dva pravca – protiv njihove kapitulantske uloge spram klasnog neprijatelja i zauzimanja reformističke pozicije, kao i protiv skrivene šovinstičke uloge socijaldemokrata i branjenja „sopstvenog imperijalizma“. Da bi se oslobodio ove „kuge“ u pokretu, Lenjin je insistirao na promjeni naziva tog „socijaldemokratsko“ u „komunističko“.  I komunsti su pod svojom zastavom dokazali svoju revolucionarnost u narednim decenijama  širom ove planete, dok su socijaldemokrati završili kao „obični psi na lancu imperijalizma“, neinteresantni za ono suštinsko, što čini povijest.


  No, ni to „komunističko“ nije trajno ako se ne potvrđuje u praksi. To „komunističko“ se vremenom pretvaralo u svoju suprotnost, najpre revizijom stavova u teoriji a kasnije u samoj praksi. Problem je što ta revizija stavova nije proistekla iz potrebe same prakse, nego iz kapitulantske uloge komunističkih snaga pred klasnim neprijateljem. Zato se i desio taj nazovi „poraz komunizma“ s kraja XX vijeka,  a koji je bio u stvari nužan i opravdan slijed istorijskih procesa, između ostalog i zbog  „kuge“ u dijelu komunističkog pokreta.

  Danas je u svijetu to „komunističko“ sve više upitno jer pod tom zastavom i „odbranom komunizma“ koračaju snage koje su u suštini reakcionari.

  Danas ćemo vidjeti da se nose Marksove, Lenjinove, a posebno Staljinove slike  od onih koji u suštini brane reakcionarne interese ruskih imperijalista.

  Danas ćemo vidjeti da pod zastavama nekog neotrockizma i reformizma koračaju najbednija gamad uhvaćena u zamku između sluganstva zapadnom imperijalizmu i nadnacionalnom kapitalu.

  Danas ćemo vidjeti ove „korisne idiote“ na ovim prostorima koji nose Titove slike ne shvatajući skoro ništa.

  Ovdje je na Balkanu reakcionarna uloga komunista posebno izražena. Imamo  čak i „komuniste“ koji se u Srbiji  šovinistički, čak rasistički, odnose spram albanskih masa. Imamo u Bugarskoj „komuniste“ koji se šovinistički odnose spram turske manjine, a posebno prema makedonskom pitanju. Imamo u Grčkoj „komuniste“ koji se šovinistički odnose prema makedonskim i albanskim masama, da ne pominjemo one koji su davno kapitulirali pred klasnim neprijateljem i koji su tako oduševljeno slavljeni među tim reformističkim smradovima na Balkanu. Imamo u Hrvatskoj komunsite koji žele samo djelovati u okviru „svoje“ države. Imamo u BiH „komuniste“ koji su zaraženi samo lokalpatriotizmom.  Imamo na Kosovu u Albaniji „komuniste“ koji svoju borbu za nacionalno oslobođenje izjednačuju sa šovinističkom borbom za etničkim teritorijama. I nadsve, imamo ove sve reformističke struje „komunista“ koji su spremni da puze pred klasnim neprijateljem.

  Zato je današnja uloga budućeg „Lenjina“ ista kao i prije toliko vremena. Teorijski razobličiti kapitulantsku i šovinističku ulogu snaga u pokretu u novim uslovima. Bez tog jasnog idejnog razgraničenja je nemoguće uspješno voditi klasnu borbu, a koja mora biti beskompromisna i oružana, sve dok se ne unušte ovi ostaci umirućeg svijeta, svijeta kapitala.

  Mnoge današnje komuniste treba zgaziti u ime komunizma.

Jedino revolucijom!

Balkanskim pokretom otpora!

U susret 3. Kongresu Partije rada

  Pripadnici PR su tokom održavanja internacionalnog kampa u BiH najavili održavanje svog 3. Kongresa. Cilj kongresa i samog kampa je da ojača ideju o Balkanskom pokretu otpora u obespravljenim masama u periodu kada Balkanu ponovo prijete ratovi zbog ciljeva globalnog kapitala i suprotstavaljenih interesa najmoćnijih imperijalističkih zemalja, u periodu kada se zavodi sve žešća diktatura i udruženi pljačkaški poduhvat domaćih slugu i njihovih imperijalističkih menotra nad balkanskim narodima i resursima tih zemalja.

  Partija rada poziva najborbenije djelove naših naroda da se uključe u borbu za mir u suprotstavljanju modernom ropstvu.  Posebno apelujemo da se jedinstveno odupiremo pokušajima novog talasa širenja međunacionalne mržnje koji se sprovodi sa vrha nenarodnih režima. Naš otpor diaktaturi kapitala, šovinizmu i fašizmu mora biti stalan i na sve višem nivou.

Balkanskim pokretom otpora!
Balkan balkanskim narodima!

Revolucija žena

  1. Patrijarhalni poredak kapitala
  Nećemo zalaziti u istorijsku pozadinu ove teme. Priča je već poznata. Ropstvo žena je počelo pojavom privatne svojine i u svakom obliku klasnog društva spojilo se sa odgovarajućim društvenim oblikom, materijalizirajući se u institucijama odgovarajuće vladajuće klase, što traje i danas…
U kapitalizmu, za razliku od prethodnih klasnih društava, konačno su se pojavile sledeće veze između društvenih rodnih uloga, patrijarhata i borbe za oslobođenje žena:

  1) U kapitalizmu, proizvodnja je uključila čitavo društvo, i bez izuzetka, sve društvene veze između različitih klasa i slojeva su izgrađene prema toj društvenoj skali. To, takođe, znači da muškarci imaju na raspolaganju moć u kapitalističkom poretku nad radom i telom žena, bez obzira na njihovu klasnu i društvenu pripadnost. Pored uloge muškarca, koja je institucionalizovana na osnovima buržoaske porodice, žene su u kapitalizmu roba: radnice jednako kao i seksualni objekti. Samo, pošto je žena potisnuta u ulogu domaćice, njeno telo postaje roba i kapitalni investicioni prostor, uopšte. Ne samo telo ove određene kategorije žena iz te klase, već je žensko telo postalo oblast kapitalnih investicija. Muški pol suzbija ženski pol na društvenoj lestvici. Drugim rečima, svi muškarci ugrožavaju sve žene. To što se ovaj odnos ugnjetavača i ugnjetenih među polovima u potpunosti ostvaruje na društveno prihvatljiv način, ne znači da potlačeni muškarci, koji su eksploatisani od strane kapitalističkog poretka, nisu ili ne mogu biti deo patrijarhalnog uređenja, i da žene koje pripadaju vladajućoj klasi u kapitalističkom poretku nisu seksualno ugrožene.

Nastavi čitanje

Buđenje klasne svijesti

  Protesti koji sve ćešće izbijaju, prije svega, u Srbiji, Hrvatskoj i BiH su pokazatelji da se počinju dešavati promjene u ponašanju obespravljenih masa. Da su stasale neke nove generacije koje su „navidane“ na drugi način od onih od prije par decenija. Kao osnovno i najvažnije je da je kod tih masa opijenost nacionalističkom mržnjom negdje potisnuta, a negdje čak i prevaziđena. Na toj nacionalističkoj osnovi je skoro nemoguće mobilisati mase za neke nove tuče, ratove, zločine i pljačku. Taj novi „internacionalizam“ kod masa je uvjetovan ne samo pogubnim iskustvom proteklog vremena, nego i ograničenim mogućnostima kompradorske vlasti u tim zemljama da vode agresivnu ekspanzionističku politiku, jer se nalaze u stanju polukolonijalnog satusa, bolje reći protektorata sa jačanjem elemenata klasične okupacije.

Nastavi čitanje

Veliki i mali

  Savladati rasprostiranje ropskog mentaliteta pojedinaca, grupa, klase, naroda je vjerovatno najteži posao za sve one koji hoće da se bave “velikom politikom” u nastojanju da ostvare neke pobjede protiv onih koji vladaju na bilo kom nivou. Sve to u ime nekih viših ciljeva, pravde, slobode ili jednostavno da bi čovjek lakše disao i bio sa sobom u skladu. No, da bi se uhvatilo u koštac sa tom “gubom u torini” tj.  zarazom koja se opasno širi i po ovim balkanskim prostorima, mora se naći uzrok toj pojavi koja danas postaje opšte mjesto u ponašanju – da se skoro ne osvrćemo na to, niti imamo kritički odnos, a i ne trudimo se da tu nešto promijenimo, smatrajući da nema smisla, da je sve uzalud. Otkud to da ne smijemo ljudima reći ono što mislimo, da se ne smijemo organizovati i pobuniti na radnom mjestu, na fakultetu, da ne smijemo ustati protiv onih koji nas svakodnevno ponižavaju i gaze, i da tako lako pristajemo da nam pljačkaju zemlju, da pristajemo nositi “sramotnoga ropstva lance”, bez svijesti i ikakvog osjećaja o njihovoj težini. Ko nas je to dresirao za te nove kaveze, na takvo ponašanje? Koja nas je to slabost i neljudskost savladala?

Nastavi čitanje

Sutjeska i Afrin

 

  Da li se može uopšte praviti paralela između Bitke na Sutjesci i Bitke za Afrin? Prije svega zbog vremenske distance, drugih okolnosti i tako redom. Zatim, da li je pravljenje te paralele samo pokušaj jedne nategnute konstrukcije? Mi smatramo da nije i da ima niz zajedničkih tačaka u ovim bitkama, prije svega značajnih za analizu daljeg razvoja revolcuionarnog pokreta u novim okolnostima.

  Prije svega, treba poći od osnovne pretpostavke da su i jugoslovenski partizanski i kurdski partizanski nacionalno – oslobodilački pokreti. Drugo, što i jedan i drugi pokret sadrže tu klicu  izgradnje novih društvenih odnosa i „prevazilaženje starog“. Jugoslovenski partizanski pokret, jer se izdiže iznad nacionalnih suprotnosti i mržnje i nudi oslobođenje, prije svega seljaštvu, radništvu i ženama. Kurdski pokret, što se uzdiže iznad nacionalnih i vjerskih podjela i bori se za neke nove odnose u tom vrtlogu imperijalističkih protivjrečnosti, gdje bi, pored nacionalnog oslobođenja i nuđenja ravnopravnosti svim narodima, posebno mjesto zauzele klice ženske revolucije koja ima globalne pretenzije.

  No, da se vratimo na Sutjesku i Afrin i pokušamo objasniti to zajedničko.

Nastavi čitanje

Zašto Balkanskim pokretom otpora?

  Zato što su balkanske zemlje dovedene u položaj dužničkog ropstva, vojne okupacije i skoro potpunog gubitka suvereniteta i nezavisnosti.

  Zato što su balkanski narodi izloženi diktaturi kapitala, kako od imperijalističkih zemalja i nadnacionalnog kapitala, tako i od domaćih korumpiranih, pljačkaških režima.

  Zato što je je to uslov da se sačuva samobitnost svih balkanskih naroda i prevaziđu međunacionalni sukobi.

  Zato što je to uslov za sve obespravljene mase da započnu istinsku klasnu borbu za jedan bolji svijet –svijet dostojan svakog slobodnog čovjeka.

  I zato, što je danas najvažnije, što je to uslov da kroz Balkanski pokret otpora balkanski narodi stvaraju uslove da bi izbjegli strahovite posljedice Trećeg svjetkog rata u koje ih guraju moćnici svijeta i njihove domaće sluge.

  Balkanskim pokretom otpora protiv Trećeg svjetskog rata!

  Mir među narodima – rat među klasama!

O imperijalističkom i narodnom ratu

  Proces, nužan i nezaustavljiv, u neprekidnom razvoju proizvodnih snaga, koji se danas odvija pod nazivom globalizacija, dolazi do tačke kada ta nužnost zapada u protivrječnosti koje svojom silinom traže razrješenje. Osnovna protivrječnost savremenog društva je nesposobnost postojećeg sistema društvenih odnosa tj. kapitalizma da proces globalizacije učini opšteljudskim, tj. da ga podredi zajedničkim potrebama cijelog čovječanstva. Svjedoci smo pokušaja prevaziđenog svijeta da se održi na istorijskoj sceni, uprkos i protiv zahtijeva nadolazeće epohe. Taj svijet, zbog moći koja je skoncentrisana u njegovim rukama, pokušava oživjeti najgore recidive prošlosti, podvodeći ih pod savremene forme fašizma. Iz te suprotnosti, koja je proistekla iz osnovne suprotnosti klasnih borbi, odnosno suprotnosti rada i kapitala, izvode se i sve ostale, a kojih nije malo i koje se svakim danom gomilaju. To je, prije svega, sukob starih i novih imperijalističkih zemalja i saveza oko podjele svijeta tj. njegovih resursa. Ta borba je sve zaoštrenija i dobija sve brutalnije oblike. Ne biraju se sredstva u propagandnom ratu. Istovremeno su imperijalisti započeli otvorene finansijske, odnosno trgovinske ratove. Vode se krvavi ratovi preko leđa malih naroda za resurse i obezbeđenje energetskih tokova i monopola. Desetine i stotine hiljada ubijenih civila nikog više ne dotiču, niti se igdje postavlja ozbiljnije pitanje. Vodi se i rat na berzama i ostalim finansijskim institucijama da se uništi monopol dosadašnjih valuta, odnosno sa duge strane, da se ne dozvoli jačanje valuta novih imperijalističkih zemalja.

  Partija rada, pored svojih pređašnjih stavova o globalizaciji i sve zaoštrenijim imperijalističkim sukobima, iznosi još tri stava.

Nastavi čitanje

Internacionalna solidarnost

  Partija rada još jednom izražava solidarnost sa borbom kurdskog naroda za nacionalno i socijalno oslobođenje. Ta borba, iako se vodi u izrazito nepovoljnim uslovima, uz mnoštvo neprijatelja i sa ogromnim žrtvama, nosi u sebi klice budućeg društva. Društva koje se javlja uprkos nasrtajima modernog fašizma i reakcionara svih vrsta. Ta borba je borba za slobodu naroda od imperijalističkog ropstva i rušenja svih oblika kapitalističke diktature i patrijarhalnog svijeta.

Živjela slobodarska borba kurdskog naroda! 
Balkanskim pokretom otpora!  

 

7 teza PR za diskusiju i liniju

  Politička linija masa se formira iz njihove klasne pozicije. Partija rada formuliše neke svoje teze za diskusiju u sadašnjem odnosu klasnih snaga na globalnom nivou.

  1. Kapitalizam je iscrpio svoje mogućnosti kao društvena formacija i nije u stanju da istorijski nužan proces razvoja proizvodnih snaga, tj. proces globalizacije podredi interesima čovječanstva.

  2. Kriza kapitalizma nema više karakter cikličnosti, nego se radi o permanentnoj, temeljnoj krizi.

  3. Svjetske mase su se pokrenule kao posledica sve većeg stepena eksploatacije, ratova i borbe za preživljvanje i golu egzistenciju. I taj pokret masa je nemoguće zaustaviti bez uspostavljanja novih društvenih donosa.

  4. Kapitalizam svoju krizu, kao i uvijek, pokušava prevladati militarizacijom, fašizmom i novim ratovima. Na djelu se pokušava oživjeti sve ono reakcionarno iz epoha prošlosti kao nužna reakcija pred nastupajućim svijetom.

  5. Treći svjetski rat je već počeo u raznim formama. Ta forma zavisi od stepena krize imperijallista, kao i klasne borbe na globalnom nivou, odnosno od brzine propadanja imperijalizma. No proces nastavka Trećeg svjetskog rata, samim tim i mogućnosti uništenja čovječanstva, ili niza lančanih revolucija je nazaustavljiv.

  6. U masama jačaju nekoliko linija, kao pred svako istorijsko razrješnje: linija mirenja sa postojećom situacijom i nevjerica da se išta može promijeniti, linija spremnosti da se služi modernom fašizmu i linija pružanja otpora sveopštoj diktaturi kapitala. Među tim linijama, sa procesom propadanja kapitalizma, zaoštrava se i idejna borba.

  7. Na iskustvu poraza snaga socijalizma u jednom periodu XX vijeka je otvorena perspektiva za nastupanje novih ideja i snaga borbe za nove društvene odnose. Te snage sa sobom nose klice budućeg društva oslobođenja masa, poput oslobađanja proletarijata na globalnom nivou, ženske revolucije, održanja planetarnog i ljudskog okruženja… I te snage moraju nastupati krajnje radikalno prema svemu što sputava oslobođenje čovječanstva.